Grad i dvorac postali su srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko mostova i dobro čuvanih ulaznih vrata.

25.1.1544. Nakon što je 1523. godine markgrof Juraj Brandenburški Varaždincima poklonio svoju kamenu kuću za gradsku vijećnicu, promijenila su se društvena zbivanja u tokovima grada. Središte zbivanja, koje je bilo vezano uz Župnu crkvu svetog Nikole i groblje uz nju, premjestilo se u Vijećnicu i na trg pred njom. U Vijećnici su se kontinuirano održavale sjednice poglavarstva, instalacije uglednika, a umjesto u crkvi, optuženi za krivična djela prisezali su na nevinost vijećnicima u Vijećnici. Na trgu su se izvršavale kazne nad osuđenima. Tako su svjetovni odnosi zamijenili crkvene koji su vladali srednjim vijekom. Kako bi ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom, Varaždinci su vodili dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom, koji je osporavao poklon. Grad Varaždin napokon je u trajni posjed Vijećnice došao 25. siječnja 1544. kada je ban Nikola Zrinski presudio u korist grada.

25.1.1808. Rođen je liječnik i prirodoslovac Josip Kalasncije Šloser, prvi stalni kupališni liječnik u Varaždinskim Toplicama. Medicinu je diplomirao u Beču, radio je u Veneciji i Lombardiji, a za topličkog liječnika izabran je 1838. godine. Njegovom zaslugom obzidana su termalna vrela, preseljeno pučko kupalište u novu zgradu Josipovog kupališta, preuređena Konstantinova kupelj. O djelotvornosti termalne vode u Varaždinskim Toplicama objavio je monografiju napisanu na njemačkom jeziku. Pri odlasku iz Toplica bio je županijski fizik u Križevcima i Zagrebu, ministar zdravstva Trojedne zajednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, a kao znanstvenik, botaničar, izabran je za člana akademije JAZU. Josip Kalasncije Šloser umro je u Zagrebu 1882. godine.

~~~

U 16.stoljeću starogradska tvrđava, vlastelinski dvor varaždinskog župana, zajedno sa gradom Varaždinom, zaštićeni su gradnjom visokih obrambenih bedema i dovođenjem vode iz Drave u opkope. Grad i dvorac postali su srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko mostova i dobro čuvanih ulaznih vratiju. Unutar zajedničkih bedema vlastelinski dvor dubokim vodenim jarkom bio je odvojen i od slobodnog i kraljevskog grada. Na prostor starogradske tvrđave moglo se iz grada doći jedino drvenim mostom kod ulazne kule stražarnice koja se prvi puta spominje u spisima 1579.godine. Na prvom katu kule bio je stan zapovjednika straže koji je sa stražarima danonoćno bdjeo da ne bi netko bez dozvole nepozvan ušao. Prestankom ratnih opasnosti i turskih prodora, cijela kula stražarnica uređena je za stambeni prostor. U travnju 1945.godine na kraju Drugog svjetskog rata, kula je pogođena avionskom bombom, oštećeni su krovište i prvi kat. Obnova srušenog dijela obavljena je 1947.godine dok je prvobitni izgled kule vraćen u obnovi 1995.godine.