Grad i dvorac postali su srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko mostova i dobro čuvanih ulaznih vrata.
25.1.1544. Nakon što je 1523. godine markgrof Juraj Brandenburški
Varaždincima poklonio svoju kamenu kuću za gradsku vijećnicu,
promijenila su se društvena zbivanja u tokovima grada. Središte
zbivanja, koje je bilo vezano uz Župnu crkvu svetog Nikole i
groblje uz nju, premjestilo se u Vijećnicu i na trg pred njom. U
Vijećnici su se kontinuirano održavale sjednice poglavarstva,
instalacije uglednika, a umjesto u crkvi, optuženi za krivična
djela prisezali su na nevinost vijećnicima u Vijećnici. Na trgu
su se izvršavale kazne nad osuđenima. Tako su svjetovni odnosi
zamijenili crkvene koji su vladali srednjim vijekom. Kako bi
ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom, Varaždinci su vodili
dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom, koji je osporavao
poklon. Grad Varaždin napokon je u trajni posjed Vijećnice došao
25. siječnja 1544. kada je ban Nikola Zrinski presudio u korist
grada.
25.1.1808. Rođen je liječnik i prirodoslovac Josip Kalasncije
Šloser, prvi stalni kupališni liječnik u Varaždinskim Toplicama.
Medicinu je diplomirao u Beču, radio je u Veneciji i Lombardiji,
a za topličkog liječnika izabran je 1838. godine. Njegovom
zaslugom obzidana su termalna vrela, preseljeno pučko kupalište u
novu zgradu Josipovog kupališta, preuređena Konstantinova kupelj.
O djelotvornosti termalne vode u Varaždinskim Toplicama objavio
je monografiju napisanu na njemačkom jeziku. Pri odlasku iz
Toplica bio je županijski fizik u Križevcima i Zagrebu, ministar
zdravstva Trojedne zajednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio
je prvi predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, a kao
znanstvenik, botaničar, izabran je za člana akademije JAZU. Josip
Kalasncije Šloser umro je u Zagrebu 1882. godine.
~~~
U 16.stoljeću starogradska tvrđava, vlastelinski dvor
varaždinskog župana, zajedno sa gradom Varaždinom, zaštićeni su
gradnjom visokih obrambenih bedema i dovođenjem vode iz Drave u
opkope. Grad i dvorac postali su srednjovjekovno utvrđenje u koje
se moglo ulaziti samo preko mostova i dobro čuvanih ulaznih
vratiju. Unutar zajedničkih bedema vlastelinski dvor dubokim
vodenim jarkom bio je odvojen i od slobodnog i kraljevskog grada.
Na prostor starogradske tvrđave moglo se iz grada doći jedino
drvenim mostom kod ulazne kule stražarnice koja se prvi puta
spominje u spisima 1579.godine. Na prvom katu kule bio je stan
zapovjednika straže koji je sa stražarima danonoćno bdjeo da ne
bi netko bez dozvole nepozvan ušao. Prestankom ratnih opasnosti i
turskih prodora, cijela kula stražarnica uređena je za stambeni
prostor. U travnju 1945.godine na kraju Drugog svjetskog rata,
kula je pogođena avionskom bombom, oštećeni su krovište i prvi
kat. Obnova srušenog dijela obavljena je 1947.godine dok je
prvobitni izgled kule vraćen u obnovi 1995.godine.