– Svi imamo u određenim aspektima života neko posebno mjesto ili osobu kojima se uvijek rado vraćamo ili ih srećemo. Za moju opsesiju burgovima najzaslužnija je Pusta Bela te je tako postala ta prva prva ‘ljubav’.
Priča to varaždinski fotograf i ljubitelj prirode Krešimir Stančić, koji je proteklih dana ponovno obišao Pustu Belu i tamo snimio lijepe prizore i detalje.
– Pusta Bela mjesto je koje za mene ima posebno značenje i kojem se uvijek rado vraćam zbog ljepote prirode, mističnosti te mira i spokoja koji pruža. Relativna blizina i nezahtjevan uspon idealni su za brzinski odmak od gradske svakodnevice i utapanje misli u ljepotama prirode prekrasne Ivanšćice, pogotovo sad u jesen kad sve pršti od raskošnih boja.
Nažalost, kaže, utvrda se nalazi u teškom stanju.
– Ranjena je tijekom vremena i progutana od prirode. Sa sadašnjeg stanja stvari vrlo je izgledna situacija kako će legende o burgu vitezova Ivanovaca zauvijek i ostati samo legende. Usprkos sjeti koja me obuzme zbog činjenice o stihijskom nestajanju ove intrigantne utvrde, uvijek se lijepo popesti gore i uživati u miru i spokoju koji pruža kamen u zagrljaju prirode. Ponekad zatvoriti oči i zamisliti život redovnika ratnika iz minulih stoljeća…
O Pustoj Beli kao povijesno-arheološkom odredištu možete više pročitati na stranicama Krešimira Stančića.
