Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada.
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa Varaždinaca prodrla
je u zgradu Tridesetnice, uzela oružje i otišla do
zatvora od kuda je pustila stotinjak uglavnom političkih
zatvorenika. Zajedno sa pridruženim vojnicima i časnicima iz
Savskog konjičkog puka zauzeli su ključne točke u gradu. Kada su
seljaci iz okolnih mjesta čuli za bunu u Varaždinu i da je u
gradu proglašena republika, krenuli su u pomoć. Gradske vlasti uz
pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila
je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada. U sukobima
na varaždinskim ulicama poginulo je sedam ljudi, mnogo je ranjeno
a 250 pobunjenika je uhapšeno i kasnije osuđeno na dugotrajnu
robiju.
***
Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i kraljevskim gradom,
pa sve do 1945.godine, duže od 700 godina, grad Varaždin je
naplaćivao maltarinu svima koji su donosili robu na prodaju u
grad. Na ulazu su postojale malte – gradske carinarnice – gdje se
od stranih trgovaca uzimala takozvana tridesetnica – trideseti
dio od vrijednosti robe koju su donosili na prodaju – dok se
«vratarina» naplaćivala od seljaka koji su na tržnicu nosili
poljoprivredne proizvode.
U srednjem vijeku Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez
«vagovinu» na težinu robe i «mostovinu» za korištenje mostova
preko grabišta. Kada su u 19.stoljeću srušeni bedemi i zatrpana
grabišta malte s rampama postavljene u ulicama kojima se ulazilo
u grad. Bilo je ukupno deset malti – u Zagrebačkoj ulici,
Miličkoj, Aninoj, Biškupečkoj, Jalkovečkoj, kod željezničkog
kolodvora i drugim prilaznim ulicama gdje su maltarinu
naplaćivali gradski činovinici maltari.