Smeće, vječni problem Varaždinaca...
12.8.1924. U Čakovcu je rođen
Zvonko Juras, znanstvenik, defektolog.
Učiteljsku školu završio je u Križevcima, studij psihologije na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Londonu i New Yorku
specijalizirao je rehabilitaciju slušno oštećenih osoba i 1977.
godine doktorirao na Medicinskom fakultetu na temu ‘Principi i
kriteriji primjene individualnih slušnih aparata kod starijih
nagluhih osoba’. Svu svoju znanstvenu djelatnost posvetio je
školovanju osoba oštećena sluha te problematici rehabilitacije
gluhonijemih, gluhih i nagluhih ljudi. Radio je u Zavodu za
gluhonijemu djecu, bio je predavač na zagrebačkoj Pedagoškoj
akademiji i redoviti profesor na Visokoj defektološkoj školi.
Autor je brojnih znanstvenih radova. Zvonko Juras umro je u
Varaždinu 22. listopada 2004. godine. Vrijedna ostavština
uglednog znanstvenika darovana je varaždinskom Gradskom muzeju.
12.8.1764. Ban Franjo Nádasdy,
koji je bansku službu obnašao u Varaždinu, naredio je gradskom
magistratu da hitno očisti grabišta s vodom oko varaždinskih
bedema. U vodu su bacani otpaci i gradsko smeće pa je prijetila
zaraza, a u ljetnim mjesecima širio se smrad.
12.8.1691. Okončana je gradnja zgrade
isusovačkog kolegija u Varaždinu. Radovi su započeli u travnju
1689. godine, ali je dolazilo do čestih prekida u gradnji zbog
ratnih sukoba i opasnosti od Turaka, bilo je i problema s nabavom
opeke. Radove na isusovačkom samostanu izveo je zidarski obrtnik
iz Leibniza Jakob Schmerleib.