Nominalna vrijednost marke bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka.

21.11.1905. U Lepoglavskoj Vesi rođen je Ivo Flajšman, istaknuti hrvatski pedagog i dječji pisac. Završio je učiteljsku školu u Zagrebu, radio je kao učitelj u Stipanu kraj Vrginmosta, Komarovu, u učiteljskim školama u Petrinji i Kastavu, a od 1957.godine bio je prosvjetni savjetnik u Rijeci. Autor je mnogih školskih priručnika i stručnih radova koje je objavljivao u «Školskim novinama» i drugim časopisima. Kao književnik pisao je igrokaze i priče za djecu surađujući u «Modroj lasti», «Smibu», «Radosti» i riječkom listu «Galeb» kojemu je bio glavni urednik. Za svoj pedagoški rad dobio je brojna priznanja među njima i najugledniju Nagradu «Ivan Filipović». Ivo Flajšman umro je u Rijeci 1995.godine.

21.11.1984. U organizaciji Gradskog muzeja Varaždin i Foto - kluba Sloboda - VIS Varaždin otvorena je u Galeriji slika izložba fotografija i dijapozitiva u boji. To je bila šesta izložba fotografija koju je organizirao Fotoklub Sloboda - VIS. Na izložbu je pristiglo 1290 fotografija i dijapozitiva, 275 autora iz cijele tadašnje države. Žiri je izabrao 332 rada od 161 autora.

STUDENI 1970. Krajem studenog 1970. godine u Beletincu je otvorena nova trgovina iznad koje su se nalazili  komforni  stanovi za liječnike i prosvjetne radnike. Dobiven je jedan dvosoban stan za jednog prosvjetnog radnika, te trosoban stan za liječnika pa je tako ambulanta u selu postala još korisnija za stanovnike tog kraja. Otvorenjem "Veletrgovine" mještani Beletinca dobili su potpuno opremljenu trgovinu u svom selu.

~~~

Prva poštanska marka koja prikazuje Varaždin tiskana je 1942. godine. Na njoj je slika Starog grada. Nominalna vrijednost marke bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka. Godinu dana kasnije, 1943. godine, izdana je marka s dvorcem Trakošćan u vrijednosti od 3,50 kuna. Trakošćanska marka tiskana je u 16 milijuna primjeraka.

~~~

U 18.stoljeću Varaždin je dobio prvu tiskaru u kojoj su se tiskale knjige i molitvenici a 1774. tiskan je i prvi varaždinski kalendar pisan na latinskom jeziku. U to vrijeme nisu postojale novine pa su kalendari bili jedino štivo koje se koristilo u varaždinskim građanskim kućama. U kalendarima tiskanim na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku bili su različiti savjeti za vođenje gospodarstva, opisi poslova, zatim priče, poslovnice, imena mjeseca, zapisani važni događaji od prethodne godine. Na praznim listovima svoje bilješke su ispisivali vlasnici kalendara.  Od 1821.godine u Varaždinu je redovno godišnje izlazio „Horvatski kalendar“ kojeg je prvih pet godina uređivao književnik Tomaš Mikloušić. Kalendar je kasnije mijenjao ime – u „Varaždinski kolendar“ i u „Novi varaždinski kolendar“. Pojavom  novina  krajem 19.stoljeća smanjeno je zanimanje za  kalendare.