Tako su se u drugoj polovici 19. stoljeća na varaždinskom jelovniku redovno nalazili potočni rakovi, žabe, grlice, divlji golubovi, puževi, konjetina te jela od hajdine...
14.8.1397. Kralj Sigismund Luksemburški poveljom
je darovao varaždinsku tvrđavu Hermanu Drugom
Celjskom koji ga je spasio da ne padne u tursko
zarobljeništvo u bitci kod Nikopolja. Herman Drugi Celjski za
usluge učinjene Luksemburgovcima dobio je i Međimurje, naslov
slavonskog bana te titule grof celjski i zagorski, ban
dalmatinski, hrvatski i slavonski. Moćna velikaška obitelj
Celjski imala je varaždinski Stari grad u svojem posjedu do smrti
Ulriha Celjskog 1463. godine kada kralj Matija Korvin
starogradsku tvrđu Varaždin daruje Janu Vitovcu.
~~~
Godine 1882. u Varaždinu je tiskana jedna od prvih hrvatskih
kulinarskih knjiga – ‘Hrvatska kuharica ili pouka kako se
gotove svakovrstna jela’. U knjizi je objavljeno 674
recepata prikupljenih u Varaždinu, Hrvatskoj i na području
Austro-Ugarske monarhije, mnoga od tih starih jela danas su
nestala ili postala prava rijetkost. Tako su se u drugoj polovici
19. stoljeća na varaždinskom jelovniku redovno nalazili potočni
rakovi, žabe, grlice, divlji golubovi, puževi, konjetina te jela
od hajdine koja se uzgajala na kućanskim poljima. Nekoć su
domaćice pripremale raznovrsne domaće juhe: prežganu juhu,
krušnu, juhu iz repe, ječmenu, vinsku, bažuljevu juhu, juhu od
hajdinskih žganaca i druge. Pored recepata u ‘Hrvatskoj
kuharici’, tiskanoj u Štiflerovoj tiskari, nalaze se savjeti o
držanju suđa, namirnica, izgledu kuhinje kao i upute mladim
domaćicama.