'Suze liju same od sebe za sve one kojima nismo pomogli. Za one koje moramo nahraniti, a nemamo hrane', poručili su volonteri.
Udruga ‘Životni zov‘ koja djeluje u
Varaždinu već se neko vrijeme brine o mačkama te služi kao
utočište za sve napuštene i bolesne mačke.
Posljednjih dana objavili su apel u kojem zahvaljuju svima koji
su do sada pomogli, ali i naglašavaju tešku situaciju u kojoj se
nalaze dvije volonterke.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.
– Prisiljena sam ovo napisati jer očito treba objasniti neke
stvari. Znate ono kad završite s poslom koji morate raditi, jer
ovo što radimo je naš odabir i volontersko vrijeme, za koje nismo
plaćeni, pa nakon napornog dana i svih dodatnih obaveza poželite
pojesti ručak, koji je osnovna stvar većine ljudi. E pa kod nas
je to teško, uvijek su WC-i taman za čišćenje, mačke gladne,
poruke, pozivi, netko treba terapiju ili treba juriti na drugi
kraj grada po mačku na samrti, koju je netko samo poslikao i
otišao, treba rješavati sto stvari…Trenutno imamo 63 mačke i
nekih dvadesetak koje nas čekaju na hranilištima. Dnevno stigne
po 10 raznih upita. Uglavnom se svode na to: našli smo mačku,
okotila se mačka, netko je tresnuo mačku, a mi je ne možemo
zadržati, pomoći jer… xxx…Možete li doći po nju ili vam je mi
dovezemo.
– Kako objasniti nekome da ne možete doći po nju jer samo
jedna osoba vozi auto, a dvoje nas je aktivno. U udruzi nema sto
ljudi. Imamo samo svoje stanove, gdje se nalaze sve mačke, plus
naši ljubimci. Mi nismo nikakav azil, jer nemamo novaca i jer
nemamo gdje staviti xxx dojavljenih mačaka na dan. Nije da ne
želimo, nego psihički i fizički nije moguće. Radimo ovo jer smo
sami tako odabrali. Pomogli smo onima kojima smo mogli i nismo
birali. Trudimo se pomoći kako i koliko možemo, ali… –
napisano je u objavi.
– Na bilo kakav odgovor uglavnom stižu uvrede, ogovaranja da
kakvi smo to ljudi, govore kako smo beskorisni, kako ne želimo
pomoći i da kako nemamo mjesta za mačku jer ona je mala. Oni
imaju jednu mačku i veliku kuću, ali ne mogu, a mi moramo. A
jedva hodamo u vlastitoj kući jer, eto, ipak nam se srce slomilo
kad netko ostavi slijepu mačku na ulici. Neka se sramimo i da će
zbog nas mačka ostati na ulici i umrijeti. Naravno, hvala svima
koji pomažu, pronađu neko rješenje i pomažu na sve moguće načine
i daju nam lijepe riječi. Ima i takvih ljudi. Ima onih zbog kojih
su sve ove ružne manje bitne… Znate da kad navečer legnete pa
pomazite mačke, koje ne stignete preko dana, i onda krenete
vrtjeti u glavi filmove o tome kako dojavljene mačke umiru,
ostavljene su i kako im niste zbog svih nedostataka mogli pomoći.
Onda kad sunce nestane, duša krene plakati. Suze liju same od
sebe za sve one kojima nismo pomogli. Za one koje moramo
nahraniti, a nemamo hrane. Za sve koji su bačeni u grmlja i
ostavljeni da umiru u mukama. Sve zbog ljudske sebičnosti i
pohlepe, umjesto da steriliziraju svoje ljubimce. Plačemo za sve
one koji nisu mogli plakati. Onda moramo sakupiti svu bol,
pronaći snagu i krenuti u novi dan s nadom da će biti bolje
– istaknuli su.
– S nadom da ću uspjeti objaviti one koji nikad ne dođu na
red, a ima ih jako puno… Nemojte dovoditi mačke na adresu koju
pronađete, jer to je samo sjedište. Ljudi čekaju cijeli dan da bi
navečer dolazili na adresu udruge sa stavom ‘ja je tu ostavljam
jer je ne mogu uzeti’! A dolaze na krive adrese i, hvala Bogu,
ljudi pronađu naš broj pa nas nazovu. Prije dva sata se desila
takva situacija i sad smo bogatiji za još jedna gladna usta i
malo bespomoćno mače. Hvala! Više nemamo mjesta, a i hrana nam
odlazi kao luda. Hvala svima na svemu! – napisali su za
kraj.
Pomoći volonterima možete tako da im se javite porukom na
njihovoj Facebook stranici.