Iza ovoga kipara motornom pilom već je možda i tisuću drvenih skulptura, sve od mrava do 4-metarnog Djeda Božićnjaka...
Drvena skulptura, rad Darija Horbeca iz
Ivanca, proteklih je dana završila na
zagrebačkom Pantovčaku, kao poklon predsjedniku Republike
Hrvatske Zoranu Milanoviću. Ovaj majstor tako je
dobio još jedno priznanje za svoj rad, koji izaziva
zanimanje javnosti već nekoliko godina. A posebnost njegova rada
je u tome što skulpture izrađuje – motornom pilom.
Milanoviću je Horbecovu skulpturu poklonila Mateja
Angelina Kramar, koja je kod predsjednika boravila kao
predsjednica udruge Zasadi stablo, ne budi panj.
Zadani motiv koji je u drvu trebao oblikovati Horbec bio je
upravo panj.
– Da, od drveta je trebalo napraviti panj – priča nam Horbec uz
osmijeh. Mirno sjedi u drvenoj fotelji u sjenici u dvorištu
svojih roditelja na brijegu iznad Ivanca, gdje i čuva svoje
drvene skulpture. Barem one koje nisu završile na nekim drugim
mjestima, a takvih je većina. Iznosi nam još nekoliko detalja o
‘Milanovićevom panju’.
– Čini se možda da bi bilo najjednostavnije uzeti panj i od njega
napraviti panj, ali ne – smije se – Panj je oblikovan kao i svaka
druga figura, u trupcu. Na sredinu skulpture onda ide rupa, u
koju se posadi sadnica.
Počeci prije 11 godina
U ovaj neobičan hobi, kiparenje motornom pilom, Dario Horbec
krenuo je prije 11 godina, i to sasvim slučajno.
– Ja sam zapravo pri svojoj klijeti samo htio napraviti kip
Zagorca, da imam nešto drveno tamo. Pa sam ručno
radio dlijetom i to je dugo trajalo. Onda sam slučajno na
internetu vidio da se to može i s motorkom. Prvo sam počeo sa
svojom starom motorkom i vidio sam da ide. I dopalo mi se, imao
sam volju za dalje pa sam kupio dvije nove motorke, i specijalne
vodilice, i ostali pribor, dao sam si truda da to malo
proučim.
Prvi Zagorec, a onda medo
I tako je to krenulo, od jedne do druge skulpture, pa do treće,
četvrte…
– Prva skulptura bila mi je taj Zagorec, ali rađen je ručno. Prvo
što sam napravio motorkom bio je jedan medvjed. Ne znam ni gdje
je, mislim da sam ga probao – pokušava se prisjetiti.
I to što je počeo raditi izgledalo je prilično dobro, otkrio je
talent za koji nije ni znao da ga ima.
– Prije toga nisam imao nikakva iskustva u oblikovanju. Osim što
sam kao mali znao od gline raditi mačke i slično. Ali nisam tome
posvećivao neku pažnju.
Otkrili ga Slavonci
Da ne ostane sam sa svojom motorkom, pobrinuli su se likovnjaci
iz Slavonije.
– Slučajno su me pronašli, vjerojatno preko interneta, i pozvali
me na svoju likovnu koloniju u Siraču. Bili su
tamo Dani šljiva i rakije, okupili se kipari naive iz cijele
Hrvatske. To je trajalo tjedan dana, a ja sam napravio skulpturu
za jedan dan. I onda su se oni čudili: ‘Kak si napravil tak
fletno, mi to pomalo’. Pa sam napravio još jednu. Tako smo se
družili tri, četiri godine.
Kaže da se i detalji na skulpturi mogu napraviti motorkom. Osim
možda baš nekih sitnica. Pokazuje nam tako orla iza sebe,
najsitniji detalji na njegovom perju napravljeni su ipak drugim
pomagalima, konkretno fleksom s nastavkom s oštrim vrhom.
Radi u – pilani
Horbec s obitelji živi u stanu u Ivancu, a radno mjesto mu je
točno na putu prema roditeljskoj kući, gdje najčešće oblikuje
svoje skulpture. (Zaposlen je u pilani, ali tamo se ipak ne druži
s motorkom, to bi vjerojatno bilo previše, zadužen je za brušenje
pila).
Među skulpturama koje je zadržao za sebe uočavamo, osim
spomenutog orla, da su mu životinje najčešći motiv. No na gruntu
je i jedna ženska figura oblikovana u drvu.
– To je Crnkinja. Potrošio sam lanca i lanca jer
je bila puna pijeska, s obzirom da je drvo izvađeno iz mulja.
Crni hrast iz Bednje – pokazuje nam.
Od Slavonije do Slovenije
Vraćamo se na povijest… Njegov hobi, prisjeća se, dalje ga je
odveo u Sloveniju.
– Počeo sam istraživati pa sam se skompao sa Slovencima. Oni su
imali i festival, to je bilo u Ivančnoj Gorici.
Tamo sam saznao da postoji i natjecanje, ‘speed carving’. Imate
ograničeno vrijeme od 45 ili 60 minuta, zadane teme i dobijete
trupac za obradu iz kojeg treba napraviti figuru.
Samo tri u Hrvatskoj
U Sloveniji je tada, a bilo je to oko 2015. godine, bilo 15
kipara, kaže Horbec, a u Hrvatskoj samo tri.
– Bili smo samo Dražen Kuharović iz Koprivnice,
koji se i prvi počeo time baviti, iz Slavonije Ivan
Trupković i ja. Tek kasnije su počeli dolaziti drugi,
danas nas je… oko osam. Par u Slavoniji, Lika, Koprivnica,
Križevci, to je to. Iz Istre i Dalmacije nema nitko – pokušava se
svih prisjetiti.
Osvojio drugo mjesto
Scena u Sloveniji razvila se proteklih godina, u
Logarskoj dolini veliki je festival na kojem
dolazi, kako se kaže, cijela Europa.
– Tamo sam dva puta osvojio drugo mjesto – pohvalio se Horbec.
No, dodaje, uspjesi u ovome nisu mu bitni, na prvome mjestu mu je
druženje i učenje novih stvari. A može se i pohvaliti i prvim
mjestom, onim osvojenim u obližnjem Salinovcu.
Festival u Salinovcu
Upravo on je bio inicijator festivala kiparenja motornom pilom
koji je dosad imao već šest izdanja.
– Kako sam redovito hodao u Sloveniju, rekao sam im da ću ih
pozvati kod nas. Da ću nešto izmisliti. Problem je bio u tome što
nismo imali klub, premalo nas je. Onda sam odlučio da to probamo
organizirati preko neke druge udruge. Pa sam tako našao
Društvo za šport i rekreaciju Salinovec. Supruga
mi je iz Salinovca, svi se zapravo poznajemo. Pa smo odlučili
probati to organizirati. Nitko nije znao kako će ispasti, ali na
kraju je došlo zaista mnogo ljudi, a i broj natjecatelja je
rastao iz godine u godinu – osvrće se na naš domaći festival.
Sve radi druženja
Prve godine došlo je 11 kipara, a na treći njih 21. Osim iz
Hrvatske, došli su i iz Slovenije, Mađarske,
Slovačke…
– Sve je to radi druženja. Svatko ima svoj stil, može se svašta
naučiti, o tehnici, o novim alatima. Kao što motoristi imaju
motorijade, tako mi imamo to – kaže Horbec.
Djed Božićnjak od 4 metra
Očekivali bismo da će mu zbog brojnosti skulptura koje je izradio
biti teško izabrati najdražu, ali odmah nas je razuvjerio. Nije
dvojio oko toga da mu je favorit Djed Božićnjak, kojeg je izradio
za potrebe jednog dječjeg izletišta u Fužinama.
– Visok je 4 metra, raspon ruku je 2,5 metra, i ima 2,5 tone –
iznosi impozantne brojke.
Gdje li je nabavio drvo tolikih dimenzija?
– Bila je to jedna topola, rasla je kod Varkoma u Varaždinu,
ponudili su se pokloniti mi je.
Rekord za Guinessa
A kad je Djed Božićnjak bio gotov, shvatio je da bi to moglo biti
i za Guinessovu knjigu rekorda.
– I zaista, nikad nitko nije napravio tako velikog Djeda
Božićnjaka u drvu. Ali problem je… Naime, ako rekord postaviš u
nekoj kategoriji koja još ne postoji, dakle prvi puta, moraš
platiti. Ispalo je da bi nas to koštalo 3500 USD, tako da smo
odustali od toga.
Na Djedu Božićnjaku radio je dva mjeseca.
– Noge sam napravio posebno pa smo bagerom digli gornji dio.
Bojali smo se da se ne prevrne, ali dobro je vaga pogođena. On je
dolje u Fužinama učvršćen, kroz čizmu su mu
šrafe stavili – opet se smije Horbec.
Skulpture na Ivanščici
Kako i priliči jednom Ivančaninu, i Horbec je planinar. A ta
ljubav prema planinama, a posebno prema Ivanščici, rezultirala je
drvenim skulpturama životinja koje ste možda vidjeli ako ste do
vrha krenuli preko Mrzljaka.
– Moj kolega s posla čisti staze po Ivanščici i išao sam par puta
s njime pa sam dobio ideju da bih radi fore napravio sovu. I
mislio sam na tome stati, ali ljudi su pozitivno reagirali pa sam
dobio motivaciju za još. Sada, kad roditelji vode djecu gore, ne
moraju im govoriti koliko još ima do vrha, nego im mogu reći da
prvo dođu do bumbara, pa do puža, onda do sove, do žabe pa do
vrha.
Drveni cvijet
A na vrhu ih čeka – drveni cvijet.
– Time smo htjeli završiti sezonu. Trebali su srušiti par stabala
pa sam rekao neka odrežu na dva metra, da ću nešto smisliti.
Napravio sam taj cvijet.
Ali ni to nije sve. Ima toga još u planu.
– Još bi kod Mrzljaka napravili dvije, tri
skulpture životinja, pa na Konju isto, ali ne
previše, da ne bude prenatrpano. I htio bih na vrhu napraviti
planinarku. To bih ovdje radio pa bi gore odvezli – najavljuje
planove za dalje.
Nije mogao pomicati prste
Iza Darija Horbeca zanimljivih je 11 godina. Nije ni znao da
bi imao smisla za ovako nešto, a sada se ideje gomilaju brže od
mogućnosti realizacije. Naime, malo su ga dotakli i zdravstveni
problemi uzrokovani time što se nije odvajao od motorne pile.
– Nisam mogao prste pomicati neko vrijeme. Velike su to
vibracije. Tako da sam morao napraviti pauzu, a i sada se pazim,
radim oko jednom mjesečno, ne više. Zdravlje je na prvom
mjestu.
No već je zaista veliki broj skulptura iza njega. Zanimalo nas je
zna li koliko ih je.
– Već dugo ne brojim, ali sigurno 800, možda i 1.000, od onih
malih pa do najvećih. Od vrganja do sove, od ježa do medvjeda, od
mrava do Djeda Božićnjaka.