Tvornicu je utemeljilo dioničarsko društvo s glavnim dioničarima češkim industrijalcima i varaždinskim trgovcima.
1.11.1918. U Varaždinu je radom započela Tekstilna industrija
Varaždin, poznatija po skraćenici TIVAR, današnji Varteks.
Tvornicu je utemeljilo dioničarsko društvo s glavnim dioničarima
češkim industrijalcima i varaždinskim trgovcima. Najveći dioničar
i predsjednik dioničkog društva bio je Ernest Stiassny iz Brna.
Uz proizvodnju odjevnih predmeta i tkanina TIVAR je imao vlastitu
trgovačku mrežu s prodavaonicama u većini gradova ondašnje
države. Posljednjih četrdesetak godina Varteks je najveća
tekstilna tvrtka Hrvatske u kojoj je neko vrijeme radilo više od
10000 radnika.
1.11.1892. Na blagdan svih svetih, blagoslovljena je
novopodignuta kapelica na gradskom groblju koju je dala sagraditi
grofica Paula Oršić. Sveta misa za sve umrle Varaždince u
kapelici je prvi puta služena 2.studenog poslije procesije od
kapele svetog Florijana do groblja.
1.11.1957. U Varaždinu je u 74.godini života umro Adolf
Wissert, povjesničar, gimnazijski profesor, ravnatelj Gradskog
muzeja. Gimnaziju je maturirao u rodnom Varaždinu, na sveučilištu
u Gracu diplomirao je povijest i zemljopis. Bio je profesor na
Trgovačkoj akademiji u Zagrebu, od 1925.godine pa do
umirovljenja predavao je u varaždinskoj gimnaziji povijest,
zemljopis, njemački i francuski jezik a poslije 1945.godine bio
je upravitelj Gradskog muzeja. Autor je mnogih znanstvenih i
popularnih tekstova o prošlosti Varaždina, objavio je studije
«Bilješke o nekim varaždinskim kućama», «Pravila ranarničkog ceha
u Varaždinu», «Povijesni spomenici slobodnog i kraljevskog
grada Varaždina». Adolf Wissert u društvenom životu grada
desetljećima je aktivno djelovao u Matici Hrvatskoj, Pučkom
sveučilištu, gimnazijskoj Ekstenzi i Muzealnom društvu.
1.11.1976. Varaždin je 1. studenog 1976. godine dobio javni
gradski prijevoz. Točno u 5 sati krenuo je prvi gradski autobus
na svoju prvu vožnju. Prijevoz je imao tri linije. Prva linija
vozila je od tadašnjeg ATP – a u Međimurskoj ulici, kružno do
Autobusnog i Željezničkog kolodvora i Ljevaonice, druga
linija vozila je s tadašnjeg Trga I. Perkovca preko VIS -a, VIKO,
Drvozateksa i Aerodroma, a treća linija kretala je sa
Željezničkog kolodvora i vozila preko Preradovićeve do Ulice
braće Radića. Svi autobusi su vozili od 5 sati ujutro do 22
sata navečer. Cijena pojedine vožnje bila je 3 dinara.