Svi sveti obilježavaju se još od 4. stoljeća, dok je Dušni dan nastao dva stoljeća kasnije...
Upočetku su blagdan Svih Svetih sve crkve obilježavale istog
dana, u nedjelju nakon Duhova, no Papa Grgur III. ga je u prvoj
polovici 8. stoljeća premjestio na 1. studenog. Tada se slave svi
sveci i sve svetice koje je Crkva proglasila svetima, ali i
oni koje nije, no koji su svojim životom ostvarili ideal
kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje.
Ovaj blagdan obilježava se još od 4. stoljeća kao dan spomena na
kršćanske mučenike. Budući da je njihov broj tijekom godina sve
više rastao i više ih se nije moglo sve poimence spominjati na
misama, Crkva je odredila jedan dan kada kada se moli za sve
svete i blaženike, poznate ili nepoznate.
Za razliku od blagdana Svih svetih, Dušni dan ili Spomen svih
vjernih mrtvih je dan kada se sjećamo svojih pokojnika. On je
nastao dva stoljeća kasnije, inicijativom opata iz Krimija, sv.
Odilona.
Zaslugom benediktinaca, blagdan Svih svetih proširio se u
svijetu, a 1311. godine potvrdio ga je i Vatikan. Tog dana
vjernici mole za duše svojih pokojnika, na njihovim grobovima
pale svijeće te prisustvuju svetoj misi. Svijeće na grobovima se
pale kako bi duše mrtvih pronašle put u mraku, ali i u znak
sjećanja. Posjet groblju zapravo je odraz vjere, ali i znak
pažnje za naše pokojnike.
Tim se blagdanom izražava nada u zagrobni život, a molitvom se
prisjeća na one i povezuje s onima koji su već zakoračili u
njega.
Iako se ovaj dan često naziva Danom mrtvi, to je u potpunosti
pogrešno. Budući da u kršćanstvu ljudska duša nikada ne umire,
već je ona besmrtna, u kršćanskom kalendaru ne postoji dan koji
se prisjeća umrlih.