Ravnatelj Glazbene škole o sustavu, natjecanjima, bivšim učenicima, projektima, konzervatoriju, kulturi grada...
Davor Matačić, sada već dugogodišnji ravnatelj
Glazbene škole Varaždin, najavio je Woodwind & Brass,
međunarodno natjecanje puhača koje počinje u ponedjeljak 29.
studenog, a traje sve do 8. prosinca 2021. godine.
U Varaždin će povodom toga doći preko 450 natjecatelja iz deset
zemalja svijeta. Matačić je u razgovoru s nama govorio i o
projektima Glazbene škole, koncertima koje održavaju, nagrađenim
profesorima, mogućnosti otvaranja konzervatorija, poboljšanju
školskog sustava i ostalim temama.
Što je Woodwind & Brass, za one koji još nisu imali
priliku čuti o to natjecanju?
– Dio je to međunarodnih natjecanja Glazbene škole. Radimo još na
natjecanju pijanista i puhača. Sve je počelo 2015. godine. U
prvim natjecanjima imali smo problem, točnije ‘slatke muke’ jer
se prijavilo mnogo natjecatelja pa smo te dane trebali
reorganizirati nastavu kako bi svaki glazbenik imao prostor za
sebe, a opet da se redovno odvija nastava. To su bili standardi
koje smo postavili i željeli smo ih se držati. Ne mogu puhači
dolaziti s ceste i usvirati se za par minuta. Potrebne su im
probe i korepetitor.
Program i u Koncertnoj dvorani
Naglasio je da će se dio programa održati u Glazbenoj školi, dok
će dio biti održan u Koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu,
ponajviše zbog velikog broja natjecatelja.
– Gosti, odnosno natjecatelji dolaze sa svih kontinenata, od
Kostarike, Japana i Koreje pa do europskih država. Na
predstojećem natjecanju imamo prijavljeno 452 natjecatelja iz 10
država iz 141 ustanove, što smatram da je dobra brojka s obzirom
na vrijeme u kojem organiziramo natjecanje. Vjerujem da su se svi
zaželjeli svirke uživo, što je svakako utjecalo na prijavu.
Nastup uživo je i tako sam smisao da se glazbena umjetnost dijeli
u realnom vremenu i to je nešto nenadoknadivo, bez obzira što nam
tehnologija nudi razne mogućnosti – istaknuo je te dodao:
– U žiriju će biti 18 umjetnika i profesora s akademija. Ove
godine podupire nas tvrtka Buffet Crampon, koja će nagraditi
najbolje natjecatelje s instrumentima. Tu su još i partneri poput
Rotary Club Varaždin 1181, Hrvatska glazbena mladež, Ljetna
glazbena škola Sinj, a financijski PZC, Koncertni ured Varaždin.
Oni su odlučili pomoći te će se dio natjecanja, osim u Glazbenoj
školi, održati i u Velikoj koncertnoj dvorani Hrvatskog narodnog
kazališta. U organizacijskom smislu to je jedan od
najzahtjevnijih projekata naše škole, a po broju natjecatelja,
radi se o jednom od najvećih puhačkih natjecanja u ovom dijelu
Europe – naglašava Matačić.
Od početka nastavne godine održavate i koncerte u
školskim dvoranama. Kakav je odaziv ljudi i kako je uopće
organizirati koncerte u ovakvim vremenima?
– Imam dojam da su svi jedva dočekali koncerte, a to smo i
očekivali nakon lockdowna i zatvaranja škola te pomanjkanja
programa. Interes je bio i od strane glazbenika i profesora
pa i učenika. Očekivao sam takav nalet energije, a činjenica je
da se nastupi sada i mogu organizirati, naravno pod određenim
uvjetima. Primjećuje se određeni strah kod nekih i skepsa da se
događaj ili koncert nudi, ali to je nešto prirodno. Sada smo
skoro već dvije godine u određenom safe modeu. Ipak,
pokreće se. Snimljeni su materijali preko Zooma, postoje video
materijali, osjetilo se zajedništvo i kod učenika kada su svirali
online na London Händel Festivalu i ‘priključili
se’ u crkvu St. Georgea u Londonu s ‘Mesijom’ – rekao je Matačić
te dodao:
– Online projekti održavali su učenike i profesore u radu, ali
glazba uživo je neprocjenjiva. Cijela situacija nas je nešto i
naučila. Učenici su se natjecali na svim kontinentima. Ali se
nadam da se nećemo morati više vraćati u taj vid nastave i
otkazivati programe.
Spektakli i suradnje
Prisjetimo se lagodnijih vremena. U posljednje 2-3 godine
održala se Carmina Burana kod Drave, Genesis suite na Korzu,
suradnja s NuSynergetic Orchestra kod Županijske palače,
mjuzikl ‘Glazba srca mog’ za 190. godišnjicu škole u
HNK…
– Izvedba Carmine Burane bila je izuzetno visoko cijenjena, mnogi
su bili iznenađeni kako je to ispalo, a HRT je tu suradnju
proglasio jednim od najvećih kulturnih projekata u 2019. godini.
U ovom slučaju radi se samo o jednoj srednjoškolskoj instituciji
pa je to za nas bilo jedno prekrasno priznanje. Možda se to ne
vidi iz prve, ali s tim koncertima i ‘spektaklima’ su zaista svi
na dobitku. Od učenika i profesora, do grada Varaždina,
posjetitelja i građana, budućih generacija koje su u tome vidjele
nešto posebno i zainteresirali se za određeni instrument – kaže
Matačić i nastavlja:
– Učenicima to omogućava veliku raznolikost i profesionalni
razvoj, to je takozvana reforma bez reforme. Svi ti projekti nisu
sastavni dio godišnjeg plana i ništa od toga nismo trebali
raditi, ali ih jesmo jer smo smatrali da imamo kapacitete i
uvjete. Talent učenika je enorman. Moramo im pomoći da osjete
nešto novo, umjetničko obrazovanje jedino tako može imati svoju
budućnost i proizvesti interes kod mladih da se intenzivnije s
time bave – smatra ravnatelj Glazbene škole.
Je li bilo skeptika prije nego što se ušlo u
organizaciju tih događaja?
– Kao što za mladog znanstvenika želite osigurati što bolje
uvjete, poput laboratorija, tako mladom glazbeniku morate dati
priliku da sudjeluje stvaranju, pripremanju i interpretaciji
glazbeno-scenskog djela. To mora biti i izazov. Mnoge moje kolege
bile su skeptične kada su čule da pripremamo Carminu Buranu, ali
to je bio takav vjetar u leđa učenika da su fantastično odradili.
Doslovno, nakon toga za nas više ništa nije isto.
Jesmo li zaista grad kulture?
Po gradu baš i nema previše takvih ili sličnih
događanja.
– Gradu Varaždinu nedostaje takvih projekata. Činjenica je da
nemamo profesionalni orkestar, takvi koncerti su rijetko
izvođeni. Carmina je po mojim saznanjima prvi put izvedena u
Varaždinu. Volimo si tepati da smo grad kulture, glazbe i baroka…
ako smo takav grad, onda nam to treba biti normalno. Moramo biti
grad koji njeguje i voli sve vidove kulture i kulturnog
izražavanja. U našoj sredini to ne treba biti luksuz, već
normalno. Smatram da je to način za preobrazbu grada i drugačije
djelovanje na cjelokupnu lokalnu zajednicu – govori Matačić te
dodaje:
– Kreativne industrije su neka društva prepoznala kao generator
razvoja. Konkretno, Velika Britanija prepoznala je kreativnu
industriju koja ima veliki udio u BDP-u i mislim da bi se trebalo
ugledati na izvještaje stručnjaka s područja obrazovanja, da je
STEM bez A (kao art), definitivno passe. I onda smo opet u
zaostatku.
Petero nastavnica i nastavnika iz Glazbene škole Varaždin
ove je godine dobilo nagradu Ministarstva obrazovanja za najbolje
odgojno-obrazovne radnike.
– To je prije svega njihov osobni uspjeh, ali to je uspjeh
i škole. Izuzetna je količina kreative među profesorima. Tome su
pridonijeli i projekti koje smo nabrojali, postoji mnogo i
napredovanja u struci… Sve su to važne stvari. To je nešto što
preobražava ovu školu. Imam osjećaj da postoji potencijal za još
veći razvoj i za znatno sudjelovanje u preobrazi važnih
događanja i smjernica razvoja Varaždina. Glazbena škola bila je
upravo to u povijesti, glazbeno i kulturno je utjecala na
ovu regiju, uz početak Baroknih večeri, postojanje orkestra koji
je djelovao u sklopu kazališta nekoliko desetljeća nakon 2.
svjetskog rata…
Je li onda moguće podići sve na još jednu razinu više?
Jedno vrijeme tema je bila otvaranje konzervatorija.
– Definitivno može. Postojala je i povijesna politička odluka da
se u sklopu Sveučilišta Sjever pokrene prvi studijski program
Glazba i mediji. Proteklih se desetljeća pokušalo pokrenuti, a
sada je uspjelo. Puno se toga trebalo poklopiti, politička volja
i podrška trebala je postojati na lokalnoj, županijskoj i
državnoj razini. Na tom pozitivnom valu koji postoji, treba
raditi na kvaliteti tog studija i otvaranju novih studija na
umjetničkom području jer postoje niše koje još nisu iskorištene u
Hrvatskoj što se tiče studiranja vezanog uz glazbu. Ako drugi to
ne žele, zašto mi to ne bi pokrenuli? Tu je mjuzikl, jazz…
Uspjeh bivših učenika
Zagreb i njihove akademije su dosta blizu. Čini li to
problem?
– Da, postoji Muzička akademija u Zagrebu, ali oni još nisu
otvorili studijske programe na određenim područjima. Mislim da to
sinergijski može biti dobro povezano i s ostalim gradskim
institucijama i ustanovama.
Mnogi bivši učenici sada su po mnogim europskim i
svjetskim institucijama. Temelj svog
znanja dobili su upravo na Glazbenoj školi – od Evelin Novak do
Davida Oštreka, Nine Tarandek…
– Nedavno sam imao priliku privatno boraviti u Berlinu.
Susreo sam se Evelin Novak i pozvani smo u berlinsku Operu. Imali
smo priliku upoznati sir Simona Rattlea, jednog od najvećih
svjetskih dirigenata. Evelin je njegova glavna poslovna
partnerica i sudjeluje u mnogim njegovim izvedbama. Kada
pogledate da je dvoje Varaždinaca, bivših učenika Glazbene škole,
zaposleno u glavnoj njemačkoj operi, to ne može biti slučajnost.
Govorimo o državi od 80-ak milijuna stanovnika, gdje na audiciju
dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Tu su i Kora Pavelić, Nina
Tarandek u Frankfurtu, Miljenko Turk u Parizu i Köln, Jelena
Štefanić, instrumentalisti…
Školski sustav te plan i program često su dosta
kruti i možda učenicima ne daju previše prostora za raznovrsnost
i širinu. Kako se suočavate s tim?
– Kultura slušanja na razini države nam je vrlo niska,
pogotovo kad se vidi koja glazba dominira. Sada je teško govoriti
o umjetničkoj kvaliteti u glazbi s kojom se svakodnevno
susrećemo. Mi imamo čitav niz fakultativnih
predmeta, ono što nije sastavni dio nastavnih programa. Na
primjer, jazz već dugo nije nešto novo. Sastavni je dio inozemnih
muzičkih akademija, ali u Hrvatskoj se još ne može zasebno
studirati. Pokušavamo učenicima dati širok spektar, da se okušaju
i razviju u što različitijem smjeru – kazao je te
dodao:
– U Hrvatskoj je nastavni plan i program izuzetno konzervativan i
gdje recimo dijete koje je solo pjevač, ako ne ide na klasično
solo pjevanje i studij opernog pjevanje, to će dijete ispasti iz
sustava, a možda je to dijete upravo fantastično budući
perspektivni student mjuzikla. Kao što sam spomenuo bivšu učenicu
koja je nakon mjuzikla Glazba srca mog prošla audiciju i danas
studira mjuzikl u Los Angelesu. To se u Hrvatskoj ne može
studirati jer to ne postoji – zaključio je Matačić.
