Dobitnik je niza znanstvenih i stručnih nagrada i priznanja, plaketa i odlikovanja.
6.12.1847. Rođen je Ladislav Rakovac. Rakovac je
bio prvi interni liječnik u Hrvatskoj, vodio je interni odjel
Bolnice milosrdne braće u Zagrebu. Petnaest godina je bio
predsjednik Zbora liječnika Hrvatske te tajnik zdravstvenog
odjela zemaljske vlade. Umro je 1906. godine.
6.12.1774. Josip Liković otvara prvu varaždinsku
manufakturu za preradu duhana. Kako nisu još postojale cigarete,
duhan se prerađivao za pušenje na lulu. Godine 1778. manufaktura
se prodaje Mihajlu Bračku, koji je u dokumentima upisan kao
“tabakarium magistri”. Njegova manufaktura radila je do 1850.
godine, kada je država uvela monopol na duhan.
6.12.1996. Povodom obilježavanja Dana grada
Varaždina, 6. i 7. prosinca 1996. godine u Hrvatskom narodnom
kazalištu u Varaždinu izvedena je opereta “Grofica Marica” u
izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija. Operetu je
režirao Vlado Štefančić. Obje predstave izazvale su veliko
zanimanje te su ulaznice planule. Varaždinci su ovacijama
pozdravili Nevenku Petković – Sobjeslavski, Sandru Bagarić,
Vitomira Marofa, Darija Vida Baloga te dirigenta Tomislava
Uhlika.
6. 12.1932. Rođen je u Varaždinu Rudolf
Lončarić. U Varaždinu je pohađao osnovnu školu i gimnaziju. Nakon
završene gimnazije upisuje građevinski odsjek Tehničkog fakulteta
u Zagrebu, na kojemu je diplomirao 1958. Iste godine se
zapošljava u GP Zagorje Varaždin, čiji je bio stipendist tijekom
studija. U poduzeću Zagorje radi prvo u svojstvu rukovoditelja
gradilišta, a nakon toga tehničkog direktora. U tom razdoblju
rukovodi i sudjeluje u izvedbi mnogih objekata u Varaždinu, poput
Vodotornja, Dječje bolnice Medicinskog centra, stambenog naselja
u Vrazovoj ulici, proizvodne hale u Varteksu, palače pravde i dr.
Početkom 1967. odlazi na rad u Njemačku, gdje je tehnički
direktor firmi-kćeri GP Zagorja, Interbau u Kölnu i Tradimpex u
Münchenu. Nakon pet godina provedenih u Njemačkoj, krajem 1971.
godine se vraća natrag u Varaždin, gdje je ponovno zaposlen u GP
Zagorju u svojstvu pomoćnika generalnog direktora za
građevinarstvo i industriju građevnog materijala. Iste godine
počinje predavati kolegij ‘Građevinarstvo’ na RGN fakultetu,
Višoj geotehničkoj školi u Varaždinu. Istovremeno postaje
voditelj Građevinskog studija Fakulteta građevinskih znanosti u
Varaždinu, u čijem osnivanju sudjeluje 1977. godine, a 1985.
sudjeluje u osnivanju Građevinskog studija VII/1 stupnja.
Imenovan je rukovoditeljem Poslovne jedinice Fakulteta
građevinskih znanosti u Varaždinu, koju dužnost obavlja do 1991.
godine. Nakon što je 1991. rasformiran Građevinski institut,
ostaje zaposlen na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u
zvanju izvanredni sveučilišni profesor, a od 1997. u zvanju
redovitog profesora, dok je 2002. izabran u trajno zvanje
redovitog profesora. Uz navedene dužnosti, u razdoblju od 1988.
do 1992. godine obavljao je dužnost dopredsjednika Skupštine
Sveučilišta u Zagrebu te zatim dužnost predsjednika Skupštine
Sveučilišta u Zagrebu i predsjednika Predsjedništva. Znanstvenim
radom prof. Lončarić se počeo baviti 1960. godine u vrijeme
pohađanja poslijediplomskog studija iz područja industrijske i
stambene izgradnje na Univerzi u Ljubljani. Od tada prof.
Lončarić se kontinuirano bavio znanstvenim radom. Za svoj rad i
zasluge prof. Lončarić je dobitnik niza znanstvenih i stručnih
nagrada i priznanja, plaketa i odlikovanja. Umro je u Varaždinu
12. prosinca 2020.