Blažena 2022. godina.
Zaposleni u Hrvatskoj ne bi smjeli imati manje od 20 dana,
odnosno četiri tjedna godišnjeg odmora, no uz 14 dana državnih
praznika i blagdana, od kojih četiri sljedeće godine padaju u
dane vikenda – slobodni se dani u najnepovoljnijoj varijanti mogu
protegnuti na najmanje 30 dana. Dakako, to se odnosi na ljude
koji su slobodni vikendom ili ne rade u smjenama jer smjenski
radnici često rade kad se svi drugi odmaraju.
Glavnina godišnjeg odmora uobičajeno se kod nas koristi ljeti, te
prvo značajnije razdoblje odmora počinje već u lipnju, koji je
zbog Tijelova i Dana antifašističke borbe, i ove godine idealan
za uhodavanje za godišnji. Uz pet dana godišnjeg u lipnju se broj
slobodnih dana može protegnuti na jedanaest, što je sasvim dobra
priprema za pravi godišnji u srpnju ili kolovozu, tko volji
ljetnu vrevu i gužvu.
Kraća je mogućnost da se između dvaju lipanjskih praznika
razdoblje odmora s tri dana godišnjeg protegne na sedam dana. S
jednim danom godišnjeg mogu se i na početku siječnja dobiti
četiri slobodna dana za odmor od stare i skupljanje snage za novu
godinu, i to bi bilo manje-više sve što se tiče ozbiljnijeg
spajanja u 2022. godini.
Mnoge hrvatske tvrtke uvode i kolektivne godišnje odmore tijekom
ljeta ili božićnih blagdana jer im je tako jednostavnije
organizirati radni proces. Prema kolektivnim ugovorima i internim
aktima poduzeća, godišnjih odmora kod nas ima i duljih od 30
radnih dana, s tim što se vrlo često subote i nedjelje ne
uračunavaju u godišnje odmore.
Hrvatska ima nešto više državnih blagdana i praznika od europskog
prosjeka. Prema istraživanju Eurofounda, fondacije za poboljšanje
životnih i radnih uvjeta, zaposleni u EU imaju 25 dana plaćenog
godišnjeg odmora i 11 praznika.
Najdulji su plaćeni godišnji odmori u Danskoj i Njemačkoj – 30
dana, a najmanje se odmaraju Slovaci, Rumunji, Estonci i Ciprani
– od 20 do 22 dana. Godišnji se odmori moraju platiti i radnici
se tog ustavnog prava ne mogu odreći.
Sprečavanje radnika da koristi odmor ili sklapanje sporazuma o
odricanju od prava uz isplatu naknade najteži je prekršaj
poslodavca koji se kažnjava od 31 do 60 tisuća kuna, a odgovornu
osobu četiri do šest tisuća kuna. Koliko se kazni naplati, drugo
je pitanje.
Hrvatska radna regulativa u skladu je s radnim i socijalnim
standardima EU direktiva, no kao i u mnogim drugim stvarima
pitanje je kako se zakoni provode, koliko se kontrolira i
sankcionira njihova primjena.