Od Aljaske do Meksika, kako kaže pjesma, a i još malo više - Patricia iza sebe ima šezdesetak posjećenih država, a tu ne planira stati.
Zasigurno poznajte nekolicinu ljudi koji su ovisnici o
putovanjima – nemaju potreban mir sve dok se ne upute na neko
odredište, istražuju povijest i kulturu drugih država, vrate se
neko vrijeme doma pa sve ponovo.
Posljednje dvije godine zbog dobro poznatih razloga ulazak u neku
drugu državu, bilo da je ona na europskom, američkom ili afričkom
tlu, bio je pravi pothvat. Broj migracija smanjio se kao i broj
prijevoza, s mnoštvom otkazanih letova i svih problema koji krenu
kada ne možete dohvatiti mjesto u koje ste naumili ići.
Patricia Lacković kao da nije imala takvih
problema – ili ih je vrlo vješto izbjegavala. Ova
28-godišnjakinja iz Lovrečana do sada je posjetila šezdesetak
zemalja svijeta, govori ili razumije pet stranih jezika, a nama
je ispričala kako je došlo do toga da u godini više vremena
provede izvan Hrvatske, nego u njoj, iako ovdje živi.
Čini se da živiš na nekoliko adresa, Hrvatsku možeš zvati
svojim domom, ali tvoj život kao da je negdje drugdje.
Ali počnimo s posljednjom avanturom koja te ponajviše
koštala vremena zarobljenog u apartmanu – zapela si na
Cipru.
– Planirala sam jednotjedno putovanje s ekipom. Test na koronu u
Hrvatskoj bio je negativan, a kad smo tamo došli i trebali se još
jednom testirati, bio je pozitivan. Tada mi je to bio šok.
Završila sam u karantena-hotelu i tamo sam morala provesti 10
dana. Bilo je jedno od čudnijih putovanja jer ništa nije išlo po
planu.
– Na kraju sam ostala dva tjedna, a čista izolacija je bila 10
dana. Praktički sam samo tri dana imala za istraživanje otoka. To
je također bila svojevrsna avantura jer sav prijašnji plan je pao
u vodu, ali sam u karanteni srela jednog svjetskog putnika. S
njim sam zajedno stopirala i putovala. U svemu tome, Cipar slovi
kao jedan od najsunčanijih otoka, a nama je vrijeme donijelo
oluju, tuču i kišu većinu vremena.
Kakva su uopće putovanja posljednje, sada već pune, dvije
godine od kada je pandemija uzela maha i zatvorila ljude unutar
svojih država, tj. otežala im ulaz u drugu zemlju?
– Bilo je dosta izazovno i teško, zbog raznih restrikcija koje su
se često mijenjale, otkazanih letova i troduplih provjera
najnovijih informacija i slično. Ali imala sam sreće da sam zbog
preboljenja mogla bezbrižnije putovati. Bilo je dosta putovanja u
2021. godini, samo sam trebala pratiti što koja država
zahtjeva. Tako da sam prošle godine posjetila Tursku, Meksiko i
Island, a tu je bilo i skijanje u Bosni i Hercegovini (smijeh).
Bilo je još nekih bližih putovanja poput Mađarske, Austrije i
Slovenije. Island je kao neki drugi planet. Prekrasna priroda,
aktivni vulkan, nezaboravni krajolici, nacionalni parkovi.
Nadmašio je sva moja očekivanja.
Avanturistički si tip – s obzirom na broj tvojih
putovanja – od kada putuješ? Koje je prvo duže putovanje na kojem
si bila i kako si organizirala taj put?
– Posljednje tri godine putujem s dečkom. Prije sam sa sestrom, a
ima putovanja na koje se upustim i s ekipom koju sam upoznala
kroz putovanja. S njima se najlakše dogovoriti, naučeni smo na to
i sve brzo uskladimo.
– Ljubav prema putovanjima je počela još u osnovnoj i srednjoj
školi. Već tada sam se veselila svim izletima. Ipak, ozbiljnije
je sve to počelo 2013. godine kada sam završila tečaj za
turističkog pratitelja. Smatrala sam da je to najbolji način da
počnem sve više putovati, a to se kroz vrijeme i trud zaista i
pokazalo takvim. Novac koji bih zaradila od tog posla, uložila
bih u svoja ‘privatna’ putovanja. Ljudi ponekad ne shvaćaju da ja
nisam plaćena da putujem, jer postoji rad na tim putovanjima, od
organizacije ljudi, smještaja, pravilnog rasporeda vremena za
razgledavanje znamenitosti, detaljnih priča, praktičnih savjeta i
ostalo. To je posao u kojem trebaš biti dostupan od 0 do 24.
Nakon toga mi treba neko privatno putovanje bez odgovornosti da
se resetiram.
Vjerujem da svaka država i putovanje sadrži neku svoju
posebnost i nešto što ti je ostalo u pamćenju. Postoji li neko
odredište kojeg se vrlo rado prisjetiš?
– U posebnom mi je sjećanju 2016. godina kada sam sve samostalno
organizirala i letjela van Europe. U Brazilu sam volontirala na
Paraolimpijskim igrama i to je bilo vrhunsko iskustvo. Bio mi je
to dokaz da, stvari koje sam do tad shvaćala kao teške i
nemoguće, postale su moguće i za mene. Radila sam nekoliko
poslova da to isfinanciram, imala sam cilj i praktički je to bila
prekretnica da sve više samostalno putujem.
Kakvi su bili tvoji počeci turističkog
vođenja?
– Početak turističkog vođenja za druge agencije je bio težak, ali
kad krene, razgrana se na sve strane. Putovanja i život na njima
su cjeloživotno učenje, iskustvo koje ne može donijeti
ni jedna knjiga ili pogledani film. Često su to izazovi i
pustolovine, od govorenja različitih jezika, orijentacije,
cjenkanja, budžetiranja, posebne pažnje na financije, opasnih i
manje opasnih mjesta, kvartova… Sve je to puno više od
fotografije koju vidimo kod influencera. Prag tolerancije
nevjerojatno poraste, kreativno i problemsko rješavanje pogotovo.
Mnoge vještine koji dobiješ, shvatiš tek kasnije, ali su itekako
korisne u svakodnevnom životu.
Može li edukator za putovanja postati svako? Držiš i
besplatne konzultacije u vezi putovanja – koje su neke glavne
smjernice kojima se stalno vodiš kada drugima govoriš kako da se
spreme na neko dalje putovanje, npr. ako idu u Južnu Ameriku koja
donosi dah mistike, ali i opasnosti.
– Treba postojati želja i unutarnji motiv da se drugima pokaže
što se sve može doživjeti putovanjima. Zasad su sve moje
edukacije besplatne. Radim na tome da to bude sveobuhvatni
program u kojem si ljudi to mogu priuštiti i shvatiti da
putovanja nisu nikakav luksuz. Ona nisu samo za bogate i elitu,
već je dovoljno pogledati koliko je došlo low budget
agencija i kompanija u Hrvatsku te vidjeti da su oni nekad
povoljnija opcija nego neke tuzemne rute. Postalo je sve
pristupačnije i jeftinije. Ponekad me ljudi gledaju kao da sam
opala s Marsa kada čuju ili vide da sam negdje izvan Europe, npr.
u Kambodži. Onda im objasnim da se tamo može živjeti puno
jeftinije nego ovdje, ljudima je to nepojmljivo. Želim prenijeti,
pogotovo mlađoj populaciji, da žive svoj najbolji život i
iskoriste sve svoje potencijale.
– Također, u P4 centru za mlade i nezavisnu kulturu
organiziram putopisna predavanja gdje rado sa svim
zainteresiranima dijelim svoja iskustva i savjete, a također
mnogo savjeta dijelim na svom Instagram
profilu i blogu.
Koja su neka najopasnija mjesta na koja si kročila? Je li
ih uopće bilo ili ideš nekim sigurnim stazama, ako ih možeš
unaprijed predvidjeti?
– Što je danas uopće sigurno? Zapravo zbilja volim avanture i
malo manje utabane staze. Bila sam dosta puta upozorena kada
sam išla u Južnoafrički Republiku. Našla sam jeftinu kartu,
bukirala i otišla. Govorilo se da je Johannesburg jedan od
najopasnijih gradova, pet sam dana provela tamo sama i tek sam se
u Cape Townu našla s ekipom. Tip sam osobe koja smatra da ako će
se nešto dogoditi, dogodit će mi se i doma, kada izađem iz kuće i
krenem na bilo kakav put. Ne mora se otići na drugi kraj svijeta
da se dogodi nešto loše. Pokušavam biti optimist i dobrog duha,
da me mala čuda vode prema tome da sve dobro na kraju ispadne.
– Iskustva s interneta su prema JAR-u bila zaista loša. Od često
spominjanih ubojstava, krađi, silovanja ili otmica. Na tom
putovanju uzdala sam se u pomoć lokalaca koji su dali par dobrih
savjeta, od korištenja prijevoza pa do hodanja po noći. Naravno
da je dobro biti na oprezu, uostalom kao i na svakom putovanju,
voditi se zdravim razumom i logikom. Istina, iza toga stoji i
iskustvo pa i da pokušaš napraviti sve što je u tvojoj moći da
prođe sve prema nekom zadanom planu.
Dobar dio svijeta ipak je još ostao neistražen
– koje su ti želje u bliskoj budućnosti?
– Privlači me Južna Amerika – Peru i Kolumbija. Tamo nisam bila i
htjela bih istražiti taj dio svijeta. Tu je svakako i Afrika,
kroz volontiranje u školama. To su stvari koje te mogu
promijeniti iz korijena. Praktički, u planu je sve gdje još nisam
bila (smijeh). Nema nikakvog pritiska, pogotovo u posljednje
vrijeme kada ovisimo o situaciji u kojoj se nalazimo, ali plan za
putovati ‘negdje’ uvijek postoji.
Neki za putovanja kažu da otvaraju oči, mijenjaju ljude,
čine ih boljima prema drugima zbog upoznavanja novih kultura,
ljudi, običaja. Kako tvoje oči i ti sama vidiš odlazak u drugu
zemlju? Postoji li još uvijek ona pozitivna trema ili adrenalin
pred svaki polazak, iako bi ti već sve to trebala biti
rutina?
– Definitivno smatram da putovanja obogaćuju, na svim razinama,
ma koliko izlizano to već zvučalo. Meni je uvijek isto
uzbuđenje dok sjedam na avion pa i dok je neki roadtrip.
Uvijek se nešto novo kuha i drži me. Vjerujem da nikad neću biti
prestara za tako nešto. Veselim se novim putovanjima, bez obzira
na to kako planiram, uvijek se upoznaju dodatno neka mjesta, neki
novi ljudi, običaji, nepredvidive avanture…
Koliko ti je bitno poznavanje povijesti određene države u
koju ideš?
– Poznavanje povijesti uvijek pomaže, ali nije ključno, puno toga
nauči se baš na putu.- Nije sve u povijesnom naslijeđu. Amerika
(SAD) me očarala, a svaki put kad bi se vratila, saznala sam i
vidjela nešto novo. Prošla sam dio istočne te dio zapadne obale,
a velika je želja i putovanje legendarnim Route 66 da se upozna i
unutrašnjost zemlje.
– Svaka zemlja ima nešto za ponuditi, radi li se o prirodnim
ljepotama ili građevinama i znamenitostima pa do lokalnog
stanovništva, običaja i nekih posebnih kulturoloških odrednica.
Povijesni lokaliteti upotpunjavaju i obogaćuju pustolovni dio i
želju za istraživanjem i otkrivanjem.
I poneke današnje vrste poslova nude remote
način rada pa nije bitno gdje se nalaziš. Digitalni nomadi,
ovisnici o putovanjima sve češće svoj posao uzimaju sa sobom na
put i uživaju u drugim državama dok istovremeno rade.
– Meni je to vrhunski i pokušavam na isti način to omogućiti
sebi. Ne želim ovisiti o lokaciji, moj životni stil jednostavno
ne podnosi stajanje na mjestu i sjedenje u uredu. Gotovo svaki
kutak svijeta ima interneta, a dalje je sve lakše. Napuštanje
zone komfora je veliki plus, da se nauči nešto novo i dobiješ
neka nova znanja, ideje i inspiraciju, vjerujem da putovanja
kombinirana s poslom mogu napraviti izuzetno puno.