Veliki dio slikarskog opusa Stančić je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1926. U Varaždinu se rodio, u Aninoj ulici, Miljenko Stančić,
slikar. Otac Valent, željeznički činovnik bio je rodom iz
Jerovca, majka Marija iz Ivanca. U rodnom gradu Miljenko Stančić
završio je pučku školu i realnu gimnaziju gdje mu je profesor
crtanja bio akademski slikar Ladislav Kralj – Međimurec.
Akademiju likovnih umjetnosti diplomirao je 1949.godine. Prvi
puta izlagao je na godišnjoj izložbi slikara i kipara Hrvatskog
zagorja i Međimurja 1949.godine, sudjelovao je na oko 400
kolektivnih i imao tridesetak samostalnih izložbi. Izlagao je u
Italiji, Francuskoj, Poljskoj, Belgiji, Japanu i drugim zemljama.
Od 1961. pa do smrti 1977.godine Miljenko Stančić profesor je na
Likovnoj akademiji u Zagrebu. Veliki dio slikarskog opusa Stančić
je vezao uz rodni grad i po njegovim slikama Varaždin je postao
poznat u svjetskoj likovnoj umjetnosti.
1.3.1878. Konstituirano je i počelo djelovati društvo za
tjelovježbu “Varaždinski sokol”. Za predsjednika društva izabran
je Slavoljub plemeniti Pump, sudski vijećnik, a u radu je
sudjelovalo 45 izvršujućih i 25 podupirućih članova. Sokolaši su
prvih godina vježbali na gombalištu u Graberju.
1.3.1716. Prvi puta se spominje novosagrađena kapelica svetog
Roka na kraju Zagrebačke ulice u Varaždinu. Spomenuta je u
izvješću zagrebačkog kanonika Singespielera. Kapelicu su dali
sagraditi Varaždinci u znak zahvale svetom Roku kojemu su se
molili da ih zaštiti od kuge koja je harala 1712.godine.
1. i 2.3.1909. Nakon odluke gradskog poglavarstva da poveća
poreze na točenje vina, rakije i piva, varaždinski su
gostioničari proglasili štrajk. Sve gostionice u gradu bile su
zatvorene pa je to prisililo poglavarstvo da odustane od
povećanja poreza. Tako je štrajk gostioničara u Varaždinu bio
kratak i uspješan.