Nekadašnji profesor na Elektrostrojarskoj školi, a sadašnji docent na Hrvatskim studijima pretočio je godine istraživanja o etici, filozofiji i sportu u knjigu.
Povoda za razgovor o filozofiji i sportu uvijek ima puno, ali
posebno je zanimljivo kada se s druge strane nalazi
sugovornik koji je toj znanosti i nepregledno popularnoj
društvenoj pojavi posvetio posljednjih nekoliko godina.
Profesor Matija Mato Škerbić docent je na
Fakultetu hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu na Odsjeku za
filozofiju i kulturologiju. Varaždinac kojeg generacije učenika
poznaju kao i profesora povijesti na Elektrostrojarskoj školi,
nedavno je objavio knjigu ‘Filozofija sporta: Nastanak i razvoj
jedne discipline’, a uskoro se održava i treća konferencija
‘Etika, bioetika i sport’ u Varaždinu i Zagrebu na koju će doći
vodeći svjetski stručnjaci iz domene filozofije sporta.
Prije četiri godine razgovarali smo s njim o nekim
temama koje su tada tek bile u začetku, problematikom s kojom se
suvremeni sport susreće, ali sada je knjigom cijela stvar dignuta
na razinu više. Hrvatska je dobila literaturu koja postavlja
mnoga pitanja o sportu, njegovom ‘rađanju’, povijesti i
različitim principima iz kojih se može sagledati.
– Počeo sam pisati doktorat i bilo mi je jasno da moram početi
razmišljati i o knjizi. Radilo se o novoj struci, to se
započinjalo i trebalo je nešto što će meni i drugima pomoći da se
nastavi graditi i razvijati. Kad sam završio s doktoratom, krenuo
sam s tim da se to proširi u knjigu koja je sada nastala –
započinje Škerbić.
Da se malo podsjetimo na možda nešto što ste već
izgovorili – kako je došlo do pisanja
‘Filozofije sporta’.
– Knjigom sam pokušao prvo sebi dati odgovor na temeljno pitanje
što je to sport. Bio sam sportaš cijeli život, ne uspješan u
profesionalnom smislu, ali čovjek koji voli i prakticira sport.
Kada sam otkrio filozofiju sporta, shvatio sam da je to područje
koje mene zanima i da je to ono čime bih se htio baviti – kaže
Škerbić.
Koje odgovore o sportu daje knjiga?
– Ova knjiga je moj odgovor na to što je to filozofija sporta.
Radi se o opširnom odgovoru koji počinje od temeljnih pitanja.
Pokušao sam odgovoriti što je to sport. Pokazalo se da na to
pitanje nema odgovora, odnosno da je to pitanje toliko kompleksno
da se ne može dati odgovor. Unutar struke napisano je stotine
članaka i knjiga kroz koje se propitivalo i debatiralo o tome.
Nikako se nije došlo do preciznog odgovora pa je došlo do toga da
se ustvrdi da on ni nije moguć. Sport je ‘nedefinirljiv’ jer ima
toliko različitih sportova koje je teško svesti pod zajednički
nazivnik. Odustalo se od toga i krenulo se s karakterizacijom
sporta. Pitanje je postalo ‘koje su temeljne odrednice sporta’
ili što karakterizira sport odnosno što je to što sport čini
sportom, te se na taj način krenulo prema odgovoru što je ustvari
sport. To je jedan dio priče – govori Škerbić te nastavlja:
– Uz to, pojavila su se druga pitanja. Kako sam studirao povijest
i filozofiju, uvijek me zanimalo kad je sport uopće nastao, kako
je počinjalo i zbog čega. Recenzent Lev Kreft,
ugledni slovenski filozof sporta, napisao je da je to jedinstvena
knjiga u svjetskim okvirima. Naime, tvrdi da nitko još nije
napravio (takav) pregled povijesti filozofije sporta i prikaz
glavnih koncepata. Mislim da se knjiga sastoji od svojevrsnog
mapiranja područja koja spadaju pod filozofiju sporta, a onda se
čitatelj može složiti s mojim pogledima ili ne mora. Moj pogled
je kritički. Knjiga nije samo prikaz što se dogodilo, nego je sve
prikazano provučeno kroz moj kritički filtar i dano kao autorski
tekst. Također, dao sam i neka svoja predviđanja kuda bi ta
struka mogla ići – naglašava.
Je li se do sada uopće mogao pronaći sličan
materijal, odnosno knjiga unutar literature na hrvatskom
jeziku?
– U Hrvatskoj nema takve literature, napisano je tek nekoliko
članaka. Najviše je tu pridonijela Ivana Zagorac
s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, novopečena Varaždinka i moja
kolegica. Ona je započinjala teme i početne korake u tom
području. Često nije nailazila na razumijevanje filozofske
zajednice. Sport se smatralo trivijalnom temom, a ne temom koja
bi bila predmetom ozbiljnog filozofskog razmatranja. Igra se
smatrala filozofskom temom, ali sport je shvaćan kao zabava i
bilo ga je teško prihvatiti u svjetskim, ali i hrvatskim
okvirima. U svjetskim okvirima je pripomoglo tome što je američki
filozof Paul Weiss, u kasnim 1960-im godinama
vodeća persona filozofije u SAD-u, napisao knjigu ‘Sport:
Filozofska istraga’ (Sport. A Philosophical Inquiry,
1969). Ta knjiga okrenula je američku filozofiju i postavila
sport kao ozbiljnu temu jer se njome bavio filozof takvog
kalibra. On je uvelike pomogao da se filozofija sporta postavi
kao disciplina, a ove godine je 50 godina filozofije sporta –
ističe Škerbić.
Na koga ste se još nadogradili u svojim istraživanjima za
knjigu?
– U svojoj knjizi vodio sam se većinom anglo-američkom
literaturom (SAD, VB, Kanada) koja je i razvijala i razvija ovu
disciplinu, a nešto manje onom na njemačkom. Najveći izazov mi je
bio to što je u pitanju analitička filozofija koja je dominantna
u filozofiji sporta. To je jedan pristup i duh u kojem nisam bio
obrazovan i odgajan, pošto mi imamo kontinentalan pristup
filozofiji. Iako smatram da su oba pristupa zanimljiva i
vrijedna, na početku mi je trebalo neko vrijeme da pohvatam
koncepte i termine koji se rabe, te načine razmišljanja i
pristupa problemima. Moram reći da su analitički filozofi sporta
zaista inkluzivni te su bili spremni prihvatiti drukčiji pristup
od njihova – ukoliko su ga smatrali kvalitetnim – napominje
docent na Hrvatskim studijima.
Koje primjeri za filozofiju sporta stoje iz hrvatskog
sportskog kruga?
– Kada su konferencije u inozemstvu u pitanju, a one su sastavni
dio mog posla, smatram da sam tada predstavnik svoje zemlje
Hrvatske, njezine bogate sportske povijesti te doživljavam kao
svoju obvezu stalno se referirati na to. Primjere koje tada
koristim su isključivo hrvatski, ako je ikako moguće. Primjerice,
Ivica Kostelić je savršen primjer za vrlinu
‘otpornosti’ koja se smatra najvažnijom u sportu. Nešto što
sportaša vraća iz nedaća u kojoj bi svatko drugi odustao.
Kostelić je savršen primjer u svjetskim okvirima, a to je jedna
od važnih tema etike sporta – kaže Škerbić.
Koje bi teorije sporta istaknuli da su izuzetno
bitne?
– To su i interne vrednote sporta. Zanima me fenomen sporta,
zašto se ljudi bave sportom, što to kod ljudi izaziva takve
emocije i duhovna stanja u koje ulaze. To mi je neka središnja
tema. Unutar toga govorim o intrinzičnim vrjednotama sporta. Što
je to najdublje u sportu što sport čini tako posebnom aktivnošću
i što ih toliko privlači u tome svemu. Tu su najbolji primjeri
poput osvajanja Wimbledona Gorana Ivaniševića,
nogometaša na Svjetskom prvenstvu 2018. godine i tako dalje.
Primjeri su temelj od kojeg se počinje neka priča, filozofska
teza, argumentacija, rasprava, i tako dalje – govori
Škerbić.
Držite li i na fakultetu predavanja o filozofiji
sporta?
– Držim kolegije koje se tiču etike i bioetike. Također, imam
predmet i koji se zove Filozofija sporta i igre. To su povezane,
ali i odvojene stvari istovremeno. Studenti se zaista javljaju u
velikom broju. Zanima ih takva tema na studiju filozofije, koja
nije klasična filozofska priča, već nudi neki pomak prema dalje.
Vjerujem da ima prostora za filozofiju sporta i na ostalim
fakultetima, prvenstveno Kineziološkom fakultetu. S kolegicom
Sunčicom Bartoluci, koja drži sociologiju sporta
baš na tom fakultetu, dogovorili smo da bih od sljedeće godine
tamo počeo s predavanjima o filozofiji sporta. Interes svakako
postoji – kaže Škerbić.
Što bi se u srednjoškolskom obrazovanju moglo popraviti
po tom pitanju?
– To je sjajno za sportske gimnazije i to bi trebao biti
neizostavan predmet u njima. Isto kao što smatram da bi etika
trebala biti neizostavna u svim strukama, školama i studijima.
Mora se imati jedan kolegij o kojem će se promisliti o svojoj
struci, provući ih kroz moralne naočale, odnosno kako obavljati
taj posao i vršiti svoju struku na moralan način – ističe Škerbić
te nastavlja:
– Vidimo koliko u Hrvatskoj imamo problema s tim. Skandali kod
nas nisu isključivo zakonski i politički, već primarno moralni.
Nezakonite radnje zatvorenih i osuđenih političara odišu prije i
iznad svega nemoralom tih ljudi. A već nas
Platon upućuje na to da su odgoj i izobrazba u
tom smislu temeljno i najučinkovitije rješenje – naglašava.
I sami ste dugo radili u srednjoj školi, popularnom
MEC-u.
– Kada sam radio na Elektrostrojarskoj školi Varaždin, ravnatelj
Igor Kos je imao jako puno sluha za moje ideje
što uvesti. Uveli smo tako filozofiju koja je imala jako lijep
odjek. To mi je bilo izuzetno raditi. Predložio sam tada i
projekt etike sporta u školskom kurikulumu. Onda smo i taj
projekt prijavili i dobili preko Erasmus programa, kako bi uveli
teme etike sporta u različite predmete. Sport je blizak učenicima
pa da se upotrijebe primjeri iz etike sporta. Radilo se o
predmetima Politike i gospodarstva, Sociologije, Filozofije,
Povijesti, Tjelesnog… jer je bilo prostora – govori
Škerbić.
Kada i gdje možemo očekivati predstavljanje
knjige?
– Prva promocija bit će vezana uz konferenciju ‘Etika, bioetika i
sport’ koju pripremamo po treći puta. Jedan dan će biti u
Zagrebu, a jedan u Varaždinu. Dolaze nam trojica velikana
filozofije sporta: Scott Kretchmar iz SAD-a,
Sigmund Loland iz Norveške i Jim
Parry iz Velike Britanije. Njih sam zamolio da nam
napišu radove jer je plan da izdamo knjigu koja bi pokazala što
se zbivalo na sve prethodnim konferencijama – a za
izdanje koje će ići na engleskom su nam se javili iz prestižne
izdavačke kuće Routledge gdje imaju ediciju ‘Etika i sport’. Dan
prije konferencije, 31. ožujka u Zagrebu u Znanstvenom centru
izvrsnosti za bioetiku bit će predstavljanje knjige. Jim Parry će
predstaviti knjigu i on je taj koji je najviše ‘slušao’ moj
proces rasta, rada i razvoja. S njim sam bio u čestom kontaktu i
on je odigrao najveću ulogu. Osim njega, tu će biti i dvoje
recenzenata knjige – već spomenuti Lev Kreft i Ivana Zagorac –
kaže docent Škerbić.
Čini se kao velika stvar za Varaždin, koji nema fakultet
humanističkih znanosti, održavanje jedne takve konferencije? Koji
su onda potencijali grada s te pozicije?
– Konferencija će u Varaždinu biti u palači Herzer
(Multimedijalna dvorana) 2. travnja. Gradonačelnik
Bosilj dao je podršku i saslušao moje ideje
te podržao cijelu priču. Bitno mi je da konferencija bude u
Varaždinu jer sam doista ponosan na to što sam Varaždinac. Bavio
sam se poviješću Varaždina, pisao o tome… Volio bih da svaki
Varaždinac bude svjestan u kakvom gradu živi. To je grad ogromne
i lijepe povijesti, vodeći hrvatski grad u kulturnom, umjetničkom
i intelektualnom smislu kroz svoju povijest i mi moramo njegovati
i davati svoj prilog povijesti i danas. To mi je bila osnovna
motivacija – ističe te nastavlja:
– Strani znanstvenici kada dođu u Varaždin oduševe se gradom.
Zagreb je za njih tipičan europski grad koji ima svoje ljepote.
Kada dođu u Varaždin kao da su pronašli neki biser, imaju puno
impresija i često se u daljnjim razgovorima znaju referirati na
ljepotu grada. Varaždin za konferenciju čuvam kao adut iz rukava.
Tu kao da se za sve njih uspori vrijeme, pogotovo jer većina njih
dolazi iz ubrzanih svjetskih metropola te ovdje nađu svoj mir –
objašnjava Škerbić.
Za kraj, da se vratimo još malo na filozofiju sporta. U
kojem bi se smjeru mogla razvijati vaša daljnja istraživanja o
toj disciplini?
– Pokušao sam u knjizi dati odgovore gdje god se moglo. Na kraju
svakog poglavlja postoji ‘mini poglavlje’ u kojem govorim o tome
kako vidim daljnji razvoj struke. Koji smjerovi bi bili dobri po
mom mišljenju te koji su još mogući. Postoje neki odgovori za
dalje. Najzanimljivije bi bilo što se događa sa svim tim
pravcima. Svojim mentorima najavio sam da bi bioetika sporta bila
nešto što će se dogoditi u struci te će postati temeljna
disciplina jer problemi koji se događaju u sportu nalaze se u toj
domeni. Nakon te najave, ispalo je da je Michael
McNamee objavio knjigu ‘Bioetika sporta’ i to je bila
prva knjiga u toj struci. Usput, profesor McNamee nam je bio
u Varaždinu na 2. konferenciji. Nakon toga izašao je niz članaka
o toj temi i bioetika polako postaje najvažniji dio filozofije
sporta. Problemi su takvi da ih ne mogu rješavati samo filozofi i
etičari, nego je potreban interdisciplinarni pristup i timovi
znanstvenika. Primjerice, ‘najvrućija’ tema ovog trena je pitanje
transrodnih sportaša (koji su bili muško, a sada su žensko) koji
se žele natjecati u ženskim kategorijama – te je to pitanje vrlo
aktualno – zaključio je Matija Škerbić.