Gradnja sadašnjeg kazališta započela je 1871. godine...
22.3.1935. U Varaždinu je rođen Miljenko
Horvat, slikar. Po okončanju studija arhitekture u
Zagrebu odlazi u inozemstvo, živi i radi u Parizu i Montrealu.
Imao je samostalne izložbe slika u Zagrebu, Bruxsellesu,
Montrealu i gradovima Kanade.
22.3.1931. Utemeljena je sokolska župa
Varaždin koja je objedinjavala rad sokolskih društava i
četa s područja Čakovca, Preloga, Ivanca, Novog Marofa i
Varaždina. Dužnost starješine Sokolske župe u 1931. i 1932.
godini obnašao je Stjepan Novaković, a glavni pokretač aktivnosti
bio je gimnastički stručnjak Zvonimir Suligoj. U novoutemeljenoj
župi Varaždin djelovalo je ukupno 6742 članova po brojnim četama,
vježbalo je 2414 dječaka, 1604 djevojčica, 669 naraštajaca, 583
naraštajki, 1292 odrasla člana i 180 članica. Varaždinski
sokolaši nastupili su na sletovima u domovini i inozemstvu,
priređivali sportska takmičenja u Varaždinu. Voditelji društava i
četa pohađali su prednjačke tečajeve koji su se održavani svake
godine. U Sokolskoj župi Varaždin 1931.godine bilo je 25 društava
i 29 sokolskih četa.
~~~
Staro varaždinsko kazalište u Kranjčevićevoj ulici 4. koje je
bilo u privatnom vlasništvu, postalo je sredinom 19. stoljeća
premalo za potrebe grada pa je gradsko zastupstvo u ožujku 1870.
godine donijelo odluku o gradnji nove kazališne zgrade. Izabran
je “Kazališni građevni odbor” na čelu s gradonačelnikom Antunom
Melinčević i raspisan natječaj na kojem je prihvaćen plan gradnje
bečkog arhitekte Hermana Helmera. Zemljište za gradnju kazališta
odabrano je na rubu gradskog parka, širokom slobodnom prostoru
povezanim s Kapucinskim trgom. Radovi na gradnji počeli su 1871.
godine a vodio ih je zagrebački graditelj Janko Jambreščak.
Najveći problem bio je kod postavljanja temelja jer se drvenim
trupcima morao dodatno pojačati teren obzirom da se gradilo na
zatrpanom bivšem grabištu. Nova kazališna zgrada dovršena je
1873. godine, unutarnje radove izveli su majstori iz Graza i
Maribora. U gledalištu kazališta bilo je 34 lože, 206 sjedala u
parteru i balkonu dok je na galeriji i u parteru bilo 200
stajaćih mjesta, odnosno ukupno je bilo mjesta za 542
posjetitelja. U zgradi na prvom katu uređena je velika plesna
dvorana i čitaonica, u prizemlju prostorije kavane, gostionice i
kuhinje, a na drugom katu stanovi kazališnog ravnatelja i domara.
Kazališna zgrada svečano je otvorena u rujnu 1873. godine. Herman
Helmer, koji je se oženio Varaždinkom, utemeljio je u Beču
specijaliziranu arhitektonsku tvrtku koja je gradila kazališta,
koncertne dvorane, palače i dvorce u Europi i Americi.