Nekako je kroz godine došlo do toga da se kazna izjednačila s disciplinom. Čim spomenemo disciplinske mjere, vrlo se često misli na kaznu. Ranije se čak pod disciplinom smatrala stega, fizičko i verbalno kažnjavanje koje se podržavalo kao da će dijete biti bolje ako mu se da nekoliko disciplinskih šamarčina
Srećom to vrijeme je iza nas što ne znači da djecu više ne treba
disciplinirati no pitanje je koje su disciplinske mjere aktualne
i koje prema istraživanjima i praksi imaju najviše učinka na
dijete.
Vremena su se promijenila i sve što je prije bilo zakonom
dopušteno, danas je zakonom zabranjeno a i praksa je pokazala da
su djeca drugačija te im je potreban sasvim drugačiji pristup u
odgoju.
Stoga je na roditelju da se educira KAKO je najbolje odgajati
dijete a ako imate više djece onda je velika vjerojatnost da
jedna odgojna metoda neće djelovati na svako dijete jednako. Reći
ćete da roditeljima nekada nije trebala edukacija već samo šiba i
sve je bilo riješeno no danas ćete verbalnim i fizičkim
kažnjavanjem učiniti više štete koju ćete godinama popravljati
nego li da se educirate o novim disciplinskim metodama vrlo
efikasnim za dijete.
Kako je došlo do toga da kaznu zamijenimo discipliniranjem
djeteta?
Čisto neznanje roditelja je uzrok tome. Kada nisi dovoljno
informiran na koje sve vrlo efikasne načine možeš odgajati
dijete, vjerojatno će ti se dogoditi da pribjegneš jedinom
poznatom a to je kazna jer si i sam odrastao uz nju. Reći će neki
da je tu i pohvala no vrlo je rijetko roditelji koriste na
pravilan način. Ako pohvalu koristiš na pogrešan način, neće
imati tako veliki efekt kao kada je koristiš kako treba. Na mojem
YouTube kanalu Anita Vadas imate detaljniji video.
Kada govorimo o kazni, kazna je oduzimanje ili ograničavanje
prava na nešto i cilj je nanošenje tjelesne ili psihičke boli
zbog toga što nečije ponašanje nije bilo u skladu s onim što smo
očekivali. Posljedica svake kazne je osjećaj neugode pa čak i ako
imate nekada dojam da je dijete otupilo na kazne ili ne reagira
na njih, to samo znači da se naučilo nositi s njome a u podlozi
je svakako skrivena i potisnuta bol. Ne znači da je nema ako je
vi ne vidite.
Primjer! Vi kao odrasli znate za prometne propise i posljedice za
njihovo kršenje no nekada riskirate ili vam se žuri i prekršite
ih. Iako znate za posljedice ako vas policija zaustavi i naplati
vam kaznu, osjećat ćete bol i danima se žaliti na to.
Što bi tek bilo da niste bili upoznati s prometnim propisima baš
kao što u većini kazni dijete nije upoznato s kaznom koja ga
sljeduje.
Ako je roditelj ljut, neraspoložen ili ima loš dan, kazne će biti
veće a ako pak roditelj ima bolji dan, dijete možda kaznu ni neće
dobiti nego će proći s upozorenjem. Tijelo djeteta je svakako u
stresu, a da vi toga niste svjesni.
Zato za uporabu kazne postoji određeni postupak kako bi se ona
trebala davati a to je da najprije dogovorite s djetetom
posljedice za određeno neprihvatljivo ponašanje djeteta. S time
da sama kazna nema smisla ako je koristite bez pohvala ili
nagrada jer one su stimulans da se ponašanje djeteta promijeni.
Kada se to ovako prezentira na papiru, jasno vam je da se radi o
uvjetovanju, ako budeš ovo onda bude ovako a ako ne budeš onda
bude kazna. Takav odgoj ne razvija odgovornost djeteta na kojoj
je važnije raditi jer će dijete napraviti po svome kada ga vi ne
gledate ako koristite kazne i nagrade. Dok će odgovorno dijete
napraviti po savjesti, bez obzira jeste li vi prisutni ili niste.
Zato je praksa pokazala da su mnoge druge disciplinske metode
puno efikasnije i utječu na razvoj odgovornosti u razvoju djeteta
što je na duže staze bolje i za vas i za dijete.
Znači, discipliniranje djeteta ima za svrhu razviti odgovorno i
samostalno dijete zato što je roditelj podučio dijete redu i
dosljednosti te ga dijete zna provoditi i ne treba nekog tko će
ga podsjećati na to.
Metode discipliniranja se razliku od kažnjavanja. Dok se kod
kazne primjenjuje vika, naredba, zabrana, uvjetovanje, izolacija
što sve utječe na oduzimanje sigurnosti djetetu te razboj
nelagode, boli i niskog samopouzdanja.
Prilikom discipliniranja koristimo poštovanje i uvažavanje
djeteta, emocionalno povezujući odgoj, empatiju, razumijevanje,
suradnju, kompromis, nježnost, dodire, obazrivost, ali i
postavljanje granica te njihovu dosljednu primjenu i još štošta a
sve utječe na razvoj sigurnosti kod djeteta, jača samopouzdanje i
vjeru u sebe. Pri tome dijete zna da je roditelj uz njega dok kod
kazne uvijek ima osjećaj da roditelj radi protiv njega.
Zato je moja topla preporuka – educirati se KAKO dijete odgajati
disciplinskim mjerama a ne kaznama jer ćete kroz koju godinu biti
puno ponosniji roditelji gledajući svoje zadovoljno i
samouvjereno dijete nego dijete koje se što prije želi maknuti od
vas.
Želim vam puno sreće, a ako zapne – tu sam!
Vaša Anita V.
Termini na mob.098/564-290
