U 16. stoljeću vađenje zuba vršilo se 'željezom'...
3.5.1592. Na sjednici varaždinskog gradskog
vijeća donesena je odluka o popravku drvenog krova župne crkve
svetog Nikole koji je izgorio u požaru 11.
travnja 1592. Ujedno je odlučeno da krivac za požar Đuro Čoklić,
u čijoj je kući izbila vatra i zatim se proširila, mora za
crkveni krov dati 90 ugarskih forinti. Vlasnici goveda i konja u
gradu morali su ići zapregom u šumu po drva dok su ostali
Varaždinci svoj prilog dali u novcu. Župna je crkva obnovljena do
kraja 1592. godine.
~~~
U srednjem vijeku nije bilo izučenih zubara,
ljudi su zubobolju liječili raznim travama i kada je trebalo
izvaditi oboljeli zub – obraćali su se priučenim majstorima. U
Varaždinu je ceh brijača, ranarnika i kupalištara osnovan 1557.
godine i u cehovskim pravilima majstori su imali obavezu
posjedovati «željezo» – alatku za vađenje zubi – morali su znati
zaustaviti krvarenje i zatvoriti ranu. Prva stomatološka škola
osnovana je 1824. godine u Njemačkoj i prvi putujući školovani
zubar koji je liječio zube Varaždincima bio je doktor Brunn iz
Zagreba koji je svoje usluge povremeno nudio u gostionici «K
janjetu». Poslije njega neko vrijeme u gradu boravio je zubar iz
Budimpešti Kovač koji je izrađivao i umjetne zube. Stalnog
liječnika zubara Varaždin je dobio 1892. godine, bio je to doktor
Edo Spitzer koji je u gradu imao zubarsku i liječničku ordinaciju
do 1925. godine.