Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove - sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
anas je blagdan Tijelova, a riječ je o blagdanu koji se
slavi na prvi četvrtak poslije nedjelje Presvetoga Trojstva. Taj
se blagdan u nekim hrvatskim krajevima zove i Brašančevo, a naziv
potječe iz 18. stoljeća. Riječ Brašančevo dolazi od riječi
brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi
postaje Kristovo Tijelo. Blagdan je ujedno spomen na
ustanovljenje Euharistije na Posljednjoj večeri, na Veliki
četvrtak prije muke Isusa Krista.
Obilježavanje Tijelova počinje u 13. stoljeću, kada se
augustinskoj redovnici svetoj Julijani iz samostana kod
Liegea u Belgiji, u jednom viđenju punoga mjeseca na mjesecu
pokazala mrlja. Puni je mjesec redovnica protumačila kao
Crkvu, a mrlju kao svetkovinu koja Crkvi nedostaje, kojom bi se
častio Presveti oltarski sakramenat.
Na zamolbu svete Julijane mjesni biskup Robert de Thorote u
svojoj biskupiji uveo je blagdan Presvetoga Tijela i Krvi
Kristove – sv. Euharistije. Sveta Julijana i njezini
suvremenici širili su slavljenje toga blagdana u cijeloj Crkvi.
Drugi događaj koji je snažno utjecao na čašćenje Tijela i Krvi
Kristove povezan je uz euharistijsko čudo koje se zbilo 1263.
godine u mjestu Bolseni u Italiji. Tada je jedan svećenik
slaveći svetu misu posumnjao u pretvorbu kruha i vina u Isusovo
Tijelo i Krv. Kad je lomio posvećenu hostiju, zapazio je kako iz
nje kaplje krv koja se slijevala po oltaru. Nakon ta dva događaja
onodobni papa Urban IV. 8. rujna 1264. objavio je bulu kojom
ustanovljuje blagdan Tijelova (Euharistije), želeći tu svetkovinu
proširiti na cijelu Crkvu, no u tome ga je spriječila brza
smrt. Tek u 14. stoljeću papa Ivan XXII. proširio je blagdan na
cijelu Rimokatoličku Crkvu.
Događaj sličan onome u Bolseni dogodio se i 1411. godine u
Hrvatskoj, u Ludbregu. Tada je za najvažnijega dijela svete mise
– pretvorbe, kada se na svećenikove riječi i djelovanje Duha
Svetoga kruh pretvara u Tijelo, a vino u Krv Isusovu, svećenik
posumnjao u to čudo. Ugledavši da se u kaležu nalazi prava svježa
krv, zbunjen i prestrašen neočekivanim događajem brzo je spremio
kalež sa svetom Krvlju iza oltara i završio misu. Događaj je
temeljito ispitivao papa Julije II. (1503-1513.), koji zbog
duljine istrage i ispitivanja čudesnih događaja nije uspio
završiti istragu, ali je dopustio javno štovanje relikvije, što
čini i njegov nasljednik papa Leon X. Od toga vremena u Ludbreg
dolaze vjernici sa svih strana svijeta izraziti svoje štovanje
relikviji Predragocjene Krvi Kristove, a posebno svake prve
nedjelje u rujnu, kada je središnja godišnja proslava
Predragocjene Krvi Kristove. Blagdan Tijelova ili Tijela Kristova
motiv je i u hrvatskoj književnosti. Pjesnik Jeronim Korner tako
pjeva u svojoj pjesmi Corpus Domini: /Kleknite ponizno! –
Spustite glave!/Pustite Ga da prođe kroz vaše redove,/kao kroz
dušu najljepši san…/Sve drugo zaboravite, osim možda djecu,/što
prosipaju pred Njim cvjetove bijele i plave./I predajte se tišini
čekanja Njegova blagoslova,/Blagoslov će taj sići na vas poželjno
tiho,/kao blaga kiša na suhe, užarene njive./Oh, neka u vaša srca
ureže neizbrisiva i dobra slova!…/ Svetkovina Tijelova povezana
je i s procesijama. Prva Tijelovska procesija održana je u Kölnu
sedamdesetih godina 13. stoljeća, a taj se običaj u 14. stoljeću
proširio po mnogim katoličkim zemljama. U procesiji svećenik u
monstranci (pokaznici) nosi posvećenu hostiju, dok puk pjeva,
moli i nosi cvijeće.