Uhapšeno je 250 ljudi, osuđeni su na dugotrajnu robiju.
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa
Varaždinaca prodrla je u zgradu Tridesetnice, uzela oružje i
otišla do zatvora od kuda je pustila stotinjak uglavnom
političkih zatvorenika. Zajedno s pridruženim vojnicima i
časnicima iz Savskog konjičkog puka zauzeli su ključne točke u
gradu. Kada su seljaci iz okolnih mjesta čuli za bunu u Varaždinu
i da je u gradu proglašena republika, krenuli su u pomoć. Gradske
vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske
spriječila je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada. U
sukobima na varaždinskim ulicama poginulo je sedam ljudi, mnogo
je ranjeno a 250 pobunjenika je uhapšeno i kasnije osuđeno na
dugotrajnu robiju.
Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i
kraljevskim gradom, pa sve do 1945. godine, duže od 700 godina,
grad Varaždin je naplaćivao maltarinu svima koji su donosili robu
na prodaju u grad. Na ulazu su postojale malte – gradske
carinarnice – gdje se od stranih trgovaca uzimala takozvana
tridesetnica – trideseti dio od vrijednosti robe koju su donosili
na prodaju – dok se «vratarina» naplaćivala od seljaka koji su na
tržnicu nosili poljoprivredne proizvode. U srednjem vijeku
Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez «vagovinu» na
težinu robe i «mostovinu» za korištenje mostova preko grabišta.
Kada su u 19. stoljeću srušeni bedemi i zatrpana grabišta, malte
s rampama postavljene su u ulicama kojima se ulazilo u grad. Bilo
je ukupno deset malti – u Zagrebačkoj ulici, Miličkoj, Aninoj,
Biškupečkoj, Jalkovečkoj, kod željezničkog kolodvora i drugim
prilaznim ulicama gdje su maltarinu naplaćivali gradski
činovinici maltari.