Erdödyjevi su bili vlasnici varaždinske utvrde sve do početka 20. stoljeća.
3.8.1607. Nakon što je grof Tomo
Erdödy postao vlasnikom varaždinske starogradske tvrđe,
došao je u sukob s građanima slobodnog i kraljevskog grada
Varaždina. Spor je nastao oko korištenja obližnjih pašnjaka i
naplaćivanja maltarine pa je nadvojvoda Matija
imenovao povjerenstvo da razriješi nesporazume. Koliku je važnost
rješavanju problema dao nadvojvoda Matija, govori podatak da je
za voditelja povjerenstva imenovao hrvatskog bana Ivana
Draškovića. Usprkos povjerenstvu koje je dugo rješavalo
spor, Tomo Erdödy nastavio je proganjati Varaždince pa su mu ovi
prestali davati kapetansku plaću na koju je imao pravo kao
nasljedni varaždinski kapetan.
***
Od imovine varaždinskih cehova posebnu važnost imala je cehovska
škrinja – «ladica», kako su je zvali majstori – u kojoj su se
čuvale cehovske dragocjenosti: privilegije ceha, pisana pravila,
računske knjige, zapisnici sa cehovskih zasjedanja, pečat, vrč iz
kojeg se pilo na gozbama, zastava, pozivnica – tablica te kovani
novac. Škrinja je bila u kući cehmeštra, a kada bi bio izabran
novi cehmeštar, tada su mladi majstori prenosili okićenu škrinju
u njegov dom. Cehovska škrinja otvarala se na sastancima
cehovskih majstora, jedan ključ imao je cehmeštar, a drugi je bio
kod ključara kojeg bi izabrali majstori između sebe. Škrinje su
rađene obično od orahovine, bile su ukrašene crtežima i imale su
dvije ključanice.