Šetalište je uređeno u prvoj polovini 19. stoljeća, na prostoru gdje je zatrpano južno grabište.
7.8.1696. Krajem 17. stoljeća često je dolazilo
do nasilja i razbojstava koja su uz pomoć svojih kmetova činili
pojedini plemići u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Zastupnici
Hrvatskog sabora na sjednici su donijeli odluku da se takvi
plemići liše slobode i predaju županu ili podbanu. Dozvoljeno je
i gradskim vlastima Varaždina da hapse plemiće razbojnike.
***
Šetalište Vatroslava Jagića u središtu Varaždina
uređeno je u prvoj polovini 19. stoljeća na prostoru gdje je
zatrpano grabište s vodom koje je zajedno s bedemima štitilo
južni prilaz srednjovjekovnom utvrđenom gradu. Obzirom da je
nedostajalo građe, prostor se nije mogao izravnati s ostalim
zemljištem pa je park nastao u udubini, blizu podzemnih voda i
nikada nijedno drvo ni grm u parku nije stradao od suše. Tvorac
parka bio je varaždinski gradski liječnik
Bernhard Wilhelm von Müller (1785-1863),
koji je dao posaditi bjelogorična i crnogorična drveća, grmlje i
cvijeće. U parku je sagrađen glazbeni paviljon, gdje su nedjeljom
priređivane promenade na kojima su svirali gradski glazbenici,
postavljene klupe i cijeli prostor ograđen plotom.