Za neupućene, naslov današnje kolumne je rečenica iz hit knjige osnivača zadarske privatne gimnazije Nikice Simića naslova ‘Heraklit mračni u hrvatskom školstvu’.
Riječ će, zapravo, biti o školovanju kod kuće – ‘homeschooling’.
Dio roditelja već se dulje vrijeme zalaže da se u Hrvatskoj omogući školovanje djece kod kuće, budući da je, trenutno, Hrvatska uz BiH i Makedoniju jedina zemlja bivše Jugoslavije bez legaliziranog sustava obrazovanja od kuće.
‘Homeschooling’ imaju legaliziran i utvrđen i Crna Gora i Srbija i Slovenija, i, naravno, većina država Europske Unije. Ono je legalno u Mađarskoj, Poljskoj, Austriji, Ukrajini, Francuskoj, Švicarskoj, Irskoj, Norveškoj, Izraelu, ali i u SAD-u, Australiji, na Novom Zelandu…
Prema najnovijim informacijama koje se pojavljuju u hrvatskim medijima, sve je izglednije da bi se školovanje kod kuće moglo u skorije vrijeme legalizirati i urediti i u Hrvatskoj. Pa tako informacije u tisku kažu da će Povjerenstvo koje je zaduženo za izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u svome radu, prvi put u povijesti, razmotriti i mogućnost školovanja učenika od kuće.
Trenutno je u Hrvatskoj školovanje kod kuće moguće samo u slučaju neke kronične bolesti djeteta. Naravno, gdje ima volje ima i načina, uvijek se nađe način kako obići neku prepreku, pa se roditelji koji imaju tu mogućnost (i želju da im se dijete iako je zdravo i čilo školuje kod kuće) već godinama snalaze tako da svoju djecu upisuju u američku školu, na primjer ‘Family Christian Academy’.
‘Ta američka škola jedna je od organizacija, koje osim što potiču školovanje od doma i pomažu u njegovoj provedbi, roditeljima iz zemalja koje nisu usvojile takav način obrazovanja to i omogućuje. Ona djeluje kao krovna škola na međunarodnoj razini za sve koji žele podučavati svoju djecu. Za njezino završavanje može se koristiti bilo koji kurikulum, na bilo kojem jeziku.’ (citat: srednja.hr)
Zašto ZA školovanje kod kuće?
Sve na ovom svijetu ima svoje ZA i PROTIV pa tako i ideja o školovanju kod kuće. Kao ključni argument ZA svakako stoji individualnost u pristupu djetetu. Nikada se učitelj u razredu, makar dijete imalo i asistenta, neće moći toliko posvetiti učeniku kao roditelj koji ga školuje kod kuće. Uzmimo prvenstveno u obzir dijete koje ima ADHD i teško održava koncentraciju i pozornost na nastavi.
Školovanjem kod kuće to dijete bilo bi u mogućnosti učiti prema svojim mogućnostima, bez strogo određenog rasporeda i školskog zvona, u primjerenim uvjetima bez vanjskih podražaja koji takvom djetetu odvlače pozornost. Ne trebaju samo djeca s ADHD poremećajem pojačani individualni pristup.
Mnogo je djece kojima bi takav način školovanja omogućio da ostvare bolji i brži napredak zbog individualnog pristupa koji omogućuje brže i lakše prilagodbe njihovim posebnim potrebama.
Još jedan od argumenata za školovanje kod kuće je zaštita djece od vršnjačkog nasilja, kako tjelesnog tako i verbalnog te od učenja nekih loših navika, psovki ili slično.
Iako bi se dalo nabrajati još pozitivnih strana homeschoolinga, zadržat ćemo se na ova ključna dva ZA.
Co – schooling, što je to?
Uvođenjem modela ‘co-schoolinga’ roditelj preuzima ulogu učitelja i dijeli odgovornost za obrazovanje svojeg djeteta sa školom, roditelji omogućuju djeci mirno mjesto za učenje, roditelj je aktivno nazočan u procesu učenja svog djeteta kod kuće i u školi i na kraju, modelom ‘co – schoolinga’ roditelji se i sami educiraju i traže najbolje načine kako bi poučavali svoje dijete. (izvor: veronaschoolhouse.com)
A drugi oblici školovanja?
Neki roditelji zalažu se i za uvođenje Summerhill škola u Hrvatskoj. Summerhill škola je nekonvencionalna škola koja se temelji na tome da djeca imaju potpuno drugačija prava i odgovornosti i u kojoj im se dopušta da samostalno stvaraju jedan drugačiji pogled na svijet.
Za opisivanje načina rada Summerhill škola potrebna bi bila posebna kolumna. U Hrvatskoj nije dozvoljeno otvaranje privatnih osnovnih škola gdje bi se plaćala mjesečna ili godišnja školarina.
Ipak, postoje roditelji koji bi bili spremni platiti da im dijete školuju u manjim grupama, individualiziranim pristupom, financijski vrlo motivirani učitelji i uz vrhunsku dostupnu tehnologiju. (Ovaj dio, i Summerhill škola i privatna škola, spada i u ‘sajens fikšn’ sanjarenja autorice kolumne.)
Protiv školovanja kod kuće
Uuuuu tu ga ima svega i svačega što se može naći, ljudi su programirani da uvijek budu uglavnom PROTIV nečega.
Prvi argument protiv je od strane struke koja smatra da se nisu uzalud školovali pet godina za posao učitelja ili profesora, a kod kuće će djecu obrazovati roditelji s puno manje stručne spreme. Argument, realno gledano, stoji! Ionako se svatko i danas ‘petlja’ u posao učitelja, a davanjem slobode roditelju da bude učitelj svom djetetu može se ugled prosvjetara još više srozati, čak do krajnje mjere ‘nepotrebnosti’.
Međutim, ima tu i caka – ne može se baš svakome dozvoliti školovanje djeteta kod kuće, a isto tako, ako je roditelju zaista stalo do obrazovanja njegovog djeteta onda će, vjerojatno, nakon nekog vremena shvatiti da nije sposoban sam učiti dijete. Prilično je ponižavajući i degradirajući stav nekih kolega koji su mišljenja da roditelj ‘bez problema’ može biti svom djetetu učitelj do petog razreda. Ono, učitelje razredne nastave ionako može svatko zamijeniti.
Drugi argument je na malo klimavijim nogama, a taj je da se dijete školovanjem kod kuće neće socijalizirati. A što je s raznim izvanškolskim aktivnostima? Igrom u susjedstvu? Pripadanjem nekoj vjerskoj zajednici? Braćom i sestrama?
Sistem vrednovanja
Kako bi se uopće moglo razgovarati o školovanju kod kuće, treba razraditi i jedinstveni sistem vrednovanja znanja i uspješnosti, odrediti jedinstvene kriterije potrebnih znanja i ispitati naučeno standardiziranim testovima koje bi rješavali i oni koji se školuju kod kuće i njihovi vršnjaci u školi.
Pa kom’ opanci, kom’ obojci.
Uglavnom…
Ova kolumničica je samo kapljičica u moru rasprava o školovanju kod kuće.
U svijetu je taj oblik školovanja normalan, u našoj državi je to još tabu tema iz raznih, bitnih i nebitnih razloga.
No, kako bilo da bilo, naslovna rečenica ‘Škola je samo mjesto na kojem djeca dobivaju kontrolirane informacije…’ potpuno odgovara stvarnosti.
