Pobjednik izbora dobiva 100 tisuća kuna.
Projekt ‘Mali svjetionik’ je već petu godinu zaredom u
potrazi za naj-radnikom Hrvatske, kojeg će nagraditi sa 100.000
kuna!
Projekt se provodi sa ciljem promicanja optimizma u Hrvatskoj i
pronalaska individualaca koji svojim radom, etikom i velikim
srcem čine svoju zajednicu boljim mjestom. Do kraja rujna je
pristiglo čak 800 prijava i prekrasnih priča, koje su bile
pregledane od strane stručne komisije, a sada je u tijeku faza
glasanja javnosti za najboljih kandidata.
Među najboljih deset našli su se Ivica Kolarić
iz Varaždina i Štefica Kolačko iz Ivanca.
> Gdje i kako glasati? Upute su ovdje.
A u nastavku pobliže upoznajte Šteficu i Ivicu.
Ivica Kolarić
Ivica Kolarić po zanimanju je dipl. inž. elektrotehnike, učitelj
Tehničke kulture u Prvoj osnovnoj školi u Vraždinu. Osim što
predano radi svoj posao, on već 17 godina neumorno radi na
razvoju izvannastavne aktivnosti Robotike, radeći s djecom od
vrtićke do srednjoškolske dobi te educirajući kolege učitelje,
kako bi i oni u svojim sredinama djecu mogli uvesti u svijet
robotike. Učitelj koji živi i radi u Varaždinu tijekom tjedna
radionice robotike održava u Varaždinu, a vikendima u Zagrebu. Za
vrijeme školskih praznika organizira i vodi kampove i radionice
robotike po cijeloj Hrvatskoj. U vrijeme korone nastavio je
organizirati online radionice iz svojeg dnevnog boravka,
angažirajući cijelu svoju obitelj. I sam je kao jedno veliko
nasmijano dijete, veliko srce i Duša, a opet pravi mentor,
pokretač i vizionar.
Podučava djecu na radionicama robotike, a oni kroz igru
konstruiraju, stvaraju i programiraju svoje robote koji voze kroz
labirinte spašavajući žrtve, kreću se senzorima prate crte,
igraju nogomet i plešu i tako usvajaju znanja potrebna za
budućnost. Ivica je neumoran u svojim idejama, u radu i želji da
stvori bolju Hrvatsku, onu u kojoj će se cijeniti izvrsnost,
sposobnost, rad, zalaganje, znanje, pravednost i uspjeh. Već 12
godina kontinuirano vodi robotičare na međunarodna, europska i
svjetska RoboCup Junior natjecanja s kojih se robotičari redovito
vraćaju sa odličjima. Pri tome ne pita za uloženo vrijeme, ne
pita za novčanu nagradu (jer je nema, kao ni priznanja obrazovnog
sustava), ne pita za sebe jer ono što njega motivira je uspjeh
djece, njihovo veselje kada se popnu na postolja osvajajući
medalje i pehare od Austrije do Portugala, od Meksika do Kine, od
Njemačke do Japana, od Kanade do Australije i Tajlanda
ostavljajući iza sebe svjetske velesile kao što su Japan, Kina,
Njemačka, Rusija. Sve te države ulažu jako puno novaca u svoje
robotičare, dok na žalost u Hrvatskoj nije tako. Zbog toga Ivica
i udruga Hrvatsko društvo za robotiku prije međunarodnih
natjecanja obično traže donatore da bi djeca uopće mogla
otputovati na ta natjecanja jer nema sustavnog financijskog
ulaganja u tu izvannastavnu aktivnost.
Često na radionicama i natjecanima djecu počasti i nahrani
plačajući hranu iz vlastitog džepa. Jako mu je važan timski duh,
da starija djeca pomažu mlađima, da zajedno rješavaju probleme i
da prenose svoje znanje. Na natjecanjima se vrlo često događa,
iako su si međusobno ljuta konkurencija, uvjek si međusobno
pomažu jer su već naučili njegovu poznatu rečenicu: “Kaj će vam
znanje ako ga nećete podjeliti!?”. Na europskim i svjetskim
natjecanjima oranizatori, suci i mentori dive se elanu,
atmosferi, znanju i postignuću Ivice i njegovih robotičata. No on
je i tu nevjerojatno skroman, uvijek govori da je sve to zasluga
djece, učenika koji marljivo rade vikendima i u svako slobodno
vrijeme, bez obzira što se generacije tih učenika pod njegovim
vodstvom izmjenjuju. Međunarodna RoboCup zajednica koja
organizira natjecanja u robotici, jako ga cijeni, prepoznaje
njegove rezultate, želi učiti od njega te mu je povjerila
organizaciju 4. Europskog RoboCup Junior natjecanja koje će se
održati u lipnju 2023. u Varaždinu.
Ne mari Ivica koliko će vremena, energije i rada uložiti kako bi
volonterski vodio ovaj veliki projekt jer svjestan je da stvara i
živi svoj san kojeg sanja već više od 10 godina i zato kada bi
postojala nagrada za naj radnika desetljeća Ivica bi i nju
zaslužio jer mu je više od 10 godina neumornog rada trebalo da
ovo postigne. U današnje vrijeme sivila loših vijesti o
inflaciji, koroni i ratu, u vrijeme žutila gdje se čini kao da se
gube prave vrijednosti poštenja i predanog rada, Ivica je
svjetionik koji mladima pokazuje put da uz izvrsnost, rad i
timski duh mogu stvarati bolje sutra ovdje u Hrvatskoj. Pokazuje
da niti jedan san nije prevelik, da niti jedan cilj nije
predaleko jer ako se Hrvatsku može staviti na svjetsku kartu
robotičke velesile, tada je u u ovoj zemlji puno toga moguće.
Štefica Kolačko
Štefica je samohrana majka dvoje djece. Zbog prisustva alkohola u
obitelji odlučila je da mora promjeniti posao kako bi mogla
financijski podići svoju djecu.
Odlučila se školovati za profesionalnog vozača i položiti vozački
ispit D kategorije (autobus). S obzirom da je u svemu uporna sve
je prolazila iz prve. Odmah nakon dobivanja vozačke dozvole
započela je s radom kod autobusnog prometa Vincek. Trenutno radi
kod Autobusnog prijevoza u vlasništvu Presečki grupe (zbog lakše
kombinacije posla sa majčinskim obvezama).
Štefica je uvijek nasmijana osoba, vedrog i komunikativnog duha.
Putnici je vole. Uporna u svojim ciljevima i teškim životnim
bitkama. Sve probleme rješava s osmjehom na licu. Samostalno
podiže svoju djecu bez ikakve financijske pomoći oca, koji je
napustio HR i otišao u Njemačku.
Prije dva mjeseca položila je i C kategoriju (kamion) te trenutno
polazi za E kategoriju (prikolica). U svome poslu uvijek je
odgovorna, točna na autobusnim stajalištima i bez prometnih
prekršaja. Uvijek spremna pomoći radnim kolegama u slučaju
poteškoća u prometu na linijama i van radnog vremena. Unutar 6
godina radnog iskustva kao vozačica autobusa putovala je i van
granica HR (Španjolska, Francuska, Austrija, Italija).
Štefici su inspiracija djeca te želi dokazati sebi i drugima da
žene nisu manje sposobne od muškaraca te da se sve može postići
ako si uporan u svojem cilju. Nitko na ovome svijetu nema pravo
za drugu osobu odlučiti da bude nesretna i živjeti u nasilju.
Najviši cilj u životu joj je postati pilot. Štefica ima tek 29
godina.