Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao iznimna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene djevice i biskupi.
Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička Crkva slavi sve
kanonizirane svece, ali i svece koji su ostvarili ideal
kršćanskoga života, a nisu kanonizirani. Blagdan Svih svetih
slavi se 1. studenoga, a taj dan je i državni blagdan u Republici
Hrvatskoj.
Crkvena liturgija ističe kako u središtu svetkovine Svih svetih
nije smrt nego život. Bog poziva sve ljude svih naroda i svih
vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi. Krist je otkupitelj
svih ljudi, i Bog ih sve poziva da budu sveti.
U židovstvu je bilo poznato štovanje grobova svetih, a tada su
bila važna dva groba, grob proroka Izaije pokraj ribnjaka
Siloe i Zaharijin grob u dolini Cedrona. S kršćanstvom se
dan smrti počinje nazivati i danom nebeskoga rođenja, što su
osobito primjenjivali na datume smrti svojih mučenika. Njihovo se
štovanje razvilo već u II. stoljeću.
Kršćani su najprije posebno slavili mučenike, a s vremenom su kao
iznimna svjedočanstva vjere isticani asketi, Bogu posvećene
djevice i biskupi. O pojmu svetaca i kanonizaciji, kako se danas
podrazumijeva, može se govoriti tek od X. stoljeća. Prva službena
kanonizacija bila je za vrijeme pape Ivana XV. godine 993., kada
je kanoniziran sv. Ulrik.
Prema Drugom vatikanskom saboru, štovanje svetih proizlazi iz
trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve –
pripadnici jedne i druge, iako na različit stupanj i način,
sudjeluju u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu, te pjevaju istu
pjesmu slave svome Bogu.