Prvi svjetski rat osiromašio je Varaždince te donio jad i bijedu. Prije sto godina bili su nezadovoljni tadašnjim gradonačelnikom.
24.11.1918. Poslije Prvog svjetskog rata koji je osiromašio
Varaždince i donio glad i bijedu, obnovljene su političke stranke
i radnički pokret pa su varaždinski radnici 24. studenog 1918.
godine održali svoju skupštinu. Izabran je odbor Radničkog
vijeća, dogovoreni zahtjevi prema gradskim vlastima. Varaždinci
su bili posebno ogorčeni na gradonačelnika doktora Peru Magdića
optužujući ga za šverc hranom i za malverzacije u magistratu.
Zahtijevali su bolju i pravedniju opskrbu grada živežnim
namirnicama – brašnom, mesom, šećerom, soli, mašću. Tijekom 1919.
godine Radničko je vijeće otvorilo u Varaždinu radničku mesnicu
gdje je meso prodavano po sniženoj cijeni.
24.11.1869. U Varaždinu je počeo radom “Cesarsko – kraljevski
telegrafski ured”. Varaždin je telegraf dobio devet godina
poslije prvog hrvatskog telegrafa u Zagrebu. Ured je bio smješten
u palači Keglević, a telegrafskom linijom Varaždin je povezan s
jedne strane preko Čakovca sa Sekeszfehervarom, a s druge strane
s Pragerskim. Prvi varaždinski telegrafist i upravnik
telegrafskog ureda bio je Franjo Rapel. Godine 1870. Varaždin je
imao tri telegrafska voda i dva Morseova aparata. Od 1877. godine
u Varaždinu je nadzorni telegraf pod čijom su nadležnošću postaje
u Krapini, Krapinskim Toplicama, Ivancu, Koprivnici.
24.11.1980. Održani su susreti “Spretno – sretno” između Varteksa
i VIS – a. Taj zabavno – rekreacijski susret održao se pod
pokroviteljstvom Saveza za fizičku kulturu Podružnice sportskih
novinara i Organizacijskog odbora “Dana sportova”. Ekipe su se
natjecale u Sportskoj dvorani Graberje. Neke od igara bile
su: Spretni ribolovci, Vatrogasci, Narodno blago, Zaštita
prirode, Prva pomoć i druge. Suci igara bili su Dražen Ožeg,
Josip Kalčić, Čedomil Ožeg i Stipe Kreković. Voditelji programa
bili su Ivica Vukotić i Vesna Hađinikolić.
~~~
Varaždin je u prošlosti bio vojno središte s velikim broje
časnika i vojnika. No, osim vojnih osoba uniforme, odnosno
jednoobrazna odijela nosili su i gradski stražari, pripadnici
Građanske čete – “purgari”, članovi dobrovoljnog
vatrogasnog društva, sportaši u “Varaždinskom sokolu”. Jednaku
odjeću morali su nositi učenici škola, članovi pjevačkih i
tamburaških zborova, gradski glazbenici. “Purgari” su uniforme
dobili početkom 19.stoljeća i do danas su sačuvali njihov izgled.
Varaždinski vatrogasci od 1865.godine na sebi su imali plavi
platneni kaput opšiven crvenim koncem, dok su na glavi nosili
kožnatu kapu koja je kasnije zamijenjena kacigom. Uniformu kao
znak pripadnosti određenom društvu, školi, zanimanju, Varaždinci
su nosili uglavnom u svečanim prigodama.