Varaždinski biskup odaslao je svoju poruku vjernicima.
Varaždinski biskup Bože Radoš tradicionalno uoči Božića
vjernicima obraća prigodnom blagdanskom porukom. Njegove riječi
donosimo u nastavku, kao i video snimku njegove poruke.
Draga braćo i sestre,
Božić je pred nama. Bog kuca na vrata našega doma, želi ući i
boraviti s nama. Jedna vedra talijanska glazbena komedija
naslovljena “Dodaj još jedno mjesto za stolom” lijepo će reći za
Boga: On je ‘Stanar s (našega) gornjega kata’. Stanar s
gornjega kata kuca na vrata ‘stana ispod’. Nije prolaznik koji
dolazi i odlazi, nego gost koji se namjerava useliti u naš stan,
zauzeti mjesto za stolom i u životu obitelji. Želi postati dio
obitelji – postati nerazdvojni dio našega svijeta. Ulazi na mala
vrata. Ulazi kao dijete.
Božić je blagdan djeteta, Božjeg djeteta. I on izabire put kojim
sva djeca dolaze u svijet – kroz obitelj, rađanjem od žene.
Rađanjem u obitelji, od žene koja u srcu, u kući, u životu ima
mjesta, ima ljubavi za njega.
Dijete je “ljubav koja je postala vidljiva” (Novaris). Dijete je
najmoćniji znak ljubavi. Ako ovo vrijedi za svako željeno dijete,
posebno vrijedi za Božje Dijete, koje se ‘nastanilo među nama’,
po kome je ljubav Božja postala vidljiva. To su Dijete naraštaji
željno čekali.
Božja ljubav prema čovjeku nikada nije dolazila u pitanje, ali u
djetetu iz Betlehema, Sinu Božjemu, ona se u punini objavila:
“Bog je tako ljubio svijet da je dao (poslao) svoga Sina jedinca”
(Iv 3, 16). Ljubav je Božja postala vidljiva u Djetetu.
Braćo i sestre, Božić nije bajka, nije samo idila. Božić je
‘ispit ljubavi’; postavlja ozbiljno pitanje o ljubavi. Sve manje
je ‘ljubavi koja postaje vidljiva’, vidljiva u tom jedinstvenom
govoru bračne ljubavi – u djeci. Nažalost, moramo konstatirati:
sve je manje djece u našim obiteljima. Ispit ljubavi nije samo
‘ispit supružnika’, nego svakoga od nas; pozvani smo dati svoj
doprinos da se dijete može roditi – da ljubav bude vidljiva i
pronađe dom, da se nastani među nama.
Bog kroz dijete – kroz poslanje Sina Jedinca među nas – još nam
nešto diskretno važno poručuje: govori da ljubav nije samo htjela
biti vidljiva nego i djelotvorna! Lijepa je usporedba Boga s
majkom. Čitao sam u jednoj knjizi (E. Bianchi) da se Bog ponaša
sa svojim stvorenjima kao majka sa svojim djetetom. Koliko puta
smo vidjeli tu gestu. Ona visoka, velika; on malen, mrvica na
zemlji. Ali ona se saginje, spušta, dovodi sebe na razinu svog
djeteta. S njim postaje mala, poput njega. Uzima ga u ruke i
ustane, podigne ga u visinu i poljubi ga, ponese ga sa sobom.
Tako često to vidimo.
To je Bog učinio s čovjekom. Spustio se na našu razinu do naše
malenosti, da nas obujmi svojom ljubavlju i snagom, uzme u
naručje, podigne visoko, na svoju razinu, u svoj svijet – poljubi
i time dadne do znanja da smo ‘ljubav Božja’. Bog silazi i
postaje jedan od nas kako bi čovjek mogao uzići u Božju visinu.
Braćo i sestre, Božić – Bog u djetetu, mali Bog – nije sedativ za
kratko vrijeme, on je Bog Spasitelj koji daje zdravlje (spasenje)
svim našim danima. Nije prolaznik u jednom danu (u danu Božića),
On se nastanio trajno među nama. Kuca na vrata svakoga od nas
pojedinačno i nosi dar milosti koja našu slabost i siromaštvo
preobražava u obilje života.
Budimo pažljivi! Pokucat će na vrata naših obitelji da vrati
radost i učini plodnim sveto zajedništvo; da ljubav postane
vidljiva. Nastani se među nama da čovječanstvo, sve ljude učini
svojom obitelji u kojoj Božji mir i ljubav kraljuju.
Sestre i braćo, neka Bog koji se ‘nastanio među nama’, koji se
spustio ‘na našu razinu’ svakoga od nas podigne, priljubi uza se,
iskaže ljubav (poljubi) i zaogrne dostojanstvom djeteta
Božjega. Sretan vam Božić i blagoslovljena nova godina!
o Božiću 2022. godine
Bože Radoš
varaždinski biskup