Prvi zapovjednik bio je Ivan Korade.
23.12.1989. U gledalištu Narodnog
kazališta August Cesarec održana je premijerna izvedba dječjeg
mjuzikla “Ribar Palunko i njegova žena”, rađenog prema bajci
Ivane Brlić – Mažuranić. Redateljica predstave bila je Zvjezdana
Ladika, a skladatelj glazbe Ladislav Tulač. U dječjem mjuziklu
osim glumaca varaždinskog kazališta sudjelovale su i učenice SC
Gabrijel Santo i Tekstilnog školskog centra.
23.12.1992. U vojarni “Ivan V. Draškovič” u
Varaždinu ustrojena je 7. gardijska brigada “Puma”. Osnovni dio
te nove gardijske brigade činili su dotadašnji pripadnici 5.
bojne 1. “A” brigade ZNG-a. Prvi zapovjednik bio je Ivan Korade,
koji je ostao na dužnosti sve do 11. ožujka 1996., kada ga je
zamjenio Željko Dvekar. Za “Oluje”, 5. kolovoza 1995. “Pume” su
oko 10 sati ušle u do tada okupirani Knin kao prva brigada
Hrvatske vojske te su se na kninsku tvrđavu popeli pripadnici:
Elvis Mihić, Eduard Baltić, Mario Bilač, Ivica Novoselec,
Miljenko Hajsok i Jasmin Hadžić. Nakon skidanja neprijateljske
zastave s oštećenog jarbola, izvijesili su dvadesetmetarsku
hrvatsku zastavu preko zidina kninske tvrđave. 7. gardijska
brigada “Puma” je tjekom domovinskog rata imala 97 poginulih
boraca i oko pet stotina ranjenih. Osim oslobađanja Knina, 7.
gardijska brigada “Puma” zaslužna je i za oslobađanje Bosanskog
Grahova, Drvara, Jajca i Mrkonjić Grada te su Pume došle na 7
kilometara od Banja Luke što je rezultiralo potpisivanjem
Daytonskog sporazuma i početkom mira. Sudjelovanjem u operacijama
“Skok 1”, “Skok 2”, “Ljeto 95”, “Oluja”, “Maestral”, “Južni
potez”, Pume su oslobodile 748 kvadratnih kilometara okupiranog
teritorija.
PROSINAC 1994. Prijatelji prirode IV. osnovne
škole Varaždin pred Božić su u lonce posadili i okitili 23
smreke. Nakon Božića te su smreke posadili u svom prostranom
školskom dvorištu. Šumari, vrtlari i trgovci reklamirali su
sadnju smreka i jela sloganom “Okitite pa poslije
posadite.”.
~~~
Sve do pojave zidnih kalendara – sredinom 20.stoljeća – u
svim varaždinskim građanskim ali i seoskim kuhinjama – na zidu
iznad peći, stola ili pokraj polica, visjele su kuhinjske
krpe – «zidnjaci» – svih veličina na kojima su bili crteži i
ispisani savjeti i poslovice. U tekstovima je prevladavao blagi
humor najčešće povezan uz ljubav i pripremu hrane. Tako su
na tim «zidnjacima» ispisani i slijedeći – danas zaboravljeni –
savjeti : «Ako hoćeš kuhat znati, uči prije suđe prati», «Od
ljubavi nismo siti, treba dobro jesti piti», «Gdje se dobro
jelo sprema, tu bolesti mjesta nema», «Kuharice manje
zbori, da ti jelo ne zagori», «Još sam kuharica mlada, zato ne
znam što ću kuhat sada».