Varaždinci su vodili dugotrajni spor s Pavlom Kečkešom, koji je poklon osporavao...
25.1.1808. Rođen je liječnik i prirodoslovac
Josip Kalasncije Šloser, prvi stalni kupališni
liječnik u Varaždinskim Toplicama. Medicinu je diplomirao u Beču,
radio je u Veneciji i Lombardiji, a za topličkog liječnika
izabran je 1838. godine. Njegovom zaslugom obzidana su termalna
vrela, preseljeno pučko kupalište u novu zgradu Josipovog
kupališta, preuređena Konstantinova kupelj. O djelotvornosti
termalne vode u Varaždinskim Toplicama objavio je monografiju
napisanu na njemačkom jeziku. Pri odlasku iz Toplica bio je
županijski fizik u Križevcima i Zagrebu, ministar zdravstva
Trojedne zajednice Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Bio je prvi
predsjednik Hrvatskog planinarskog društva, a kao znanstvenik,
botaničar, izabran je za člana akademije JAZU. Josip Kalasncije
Šloser umro je u Zagrebu 1882. godine.
25.1.1544. Nakon što je 1523. godine
markgrof Juraj Brandenburški Varaždincima
poklonio svoju kamenu kuću za gradsku vijećnicu, promijenila su
se drušvena zbivanja u tokovima grada. Središte zbivanja, koje je
bilo vezano uz Župnu crkvu svetog Nikole i groblje uz nju,
premjestilo se u Vijećnicu i na trg pred njom. U Vijećnici su se
kontinuirano održavale sjednice poglavarstva, instalacije
uglednika, a umjesto u crkvi, optuženi za krivična djela
prisezali su na nevinost vijećnicima u Vijećnici. Na trgu su se
izvršavale kazne nad osuđenima. Tako su svjetovni odnosi
zamijenili crkvene koji su vladali srednjim vijekom. Kako bi
ostvarili vlasništvo nad kamenom kućom, Varaždinci su vodili
dugotrajni spor s izvjesnim Pavlom Kečkešom, koji je osporavao
poklon. Grad Varaždin napokon je u trajni posjed Vijećnice došao
25. siječnja 1544. kada je ban Nikola Zrinski presudio u korist
grada.
~~~
U 16. stoljeću starogradska tvrđava,
vlastelinski dvor varaždinskog župana, zajedno sa gradom
Varaždinom, zaštićeni su gradnjom visokih obrambenih bedema i
dovođenjem vode iz Drave u opkope. Grad i dvorac postali su
srednjovjekovno utvrđenje u koje se moglo ulaziti samo preko
mostova i dobro čuvanih ulaznih vratiju. Unutar zajedničkih
bedema vlastelinski dvor dubokim vodenim jarkom bio je odvojen i
od slobodnog i kraljevskog grada. Na prostor starogradske tvrđave
moglo se iz grada doći jedino drvenim mostom kod ulazne kule
stražarnice koja se prvi puta spominje u spisima 1579. godine. Na
prvom katu kule bio je stan zapovjednika straže koji je sa
stražarima danonoćno bdjeo da ne bi netko bez dozvole nepozvan
ušao. Prestankom ratnih opasnosti i turskih prodora, cijela kula
stražarnica uređena je za stambeni prostor. U travnju 1945.
godine na kraju Drugog svjetskog rata, kula je pogođena avionskom
bombom, oštećeni su krovište i prvi kat. Obnova srušenog dijela
obavljena je 1947. godine dok je prvobitni izgled kule vraćen u
obnovi 1995. godine.