'Treba na neki način naći balans između zaštite roditelja i djece koja su legalno posvojena, da ne bi bilo stigmatizacije, i s druge strane zaštite velikog broja djece koja se zloupotrebljavaju', rekao je Ladislav Ilčić.
Zastupnik u Europskom parlamentu Ladislav Ilčić za
Večernji TV komentirao je slučaj posvajanja djece iz
Konga. On je, naime, pitanje međudržavnog posvojenja potaknuo u
Europskom parlamentu. Kako ističe, u rekordnom je roku uspio tu
točku postaviti na dnevni red plenarne sjednice.
“Vlada veliki interes oko ove teme. Očito je svima jasno da se
nešto hitno mora napraviti, prvenstveno po pitanju međudržavne
suradnje u tom pitanju. Kada govorimo o toj temi, posvojenje je
samo po sebi nešto vrlo plemenito, i ljubav koji su ljudi spremni
dati nezbrinutoj djeci. S druge strane, činjenica je da kada se
interes djeteta stavi u drugi plan i kada se u prvi plan stvari
samo interes ljudi da imaju dijete, da na bilo koji način dođu do
djeteta, onda nastaju problemi. Ti problemi uglavnom nastaju kada
se oni obrate nekakvim sumnjivim posrednicima koji su
vrlo često skloni falsificirati dokumente, švercati djecu preko
granice i tako dalje. Onda cijena postaje jedino mjerilo”, naveo
je te istaknuo kako tada, primjerice, dijete koje ima manje od
godinu dana košta više nego starije dijete.
“Tu se o djeci počinje pričati kao o robi i tu je onda
problem”, ističe te dodaje kako postoji mogućnost da isti
posrednik proda dijete trgovcu ljudima kojih ima jako puno.
“Prema podacima UNICEF-a, preko milijun djece je
godišnje oteto i zloupotrebljavano u najstrašnije svrhe
– od dječje prostitucije, pornografije, trgovine organima. Treba
na neki način naći balans između zaštite roditelja i djece koja
su legalno posvojena, da ne bi bilo stigmatizacije, i s druge
strane zaštite velikog broja djece koja se zloupotrebljavaju”,
kazao je. Važno je, navodi, podići razinu svijesti o
određenoj temi, zainteresirati različite grupe i naći jedan
uravnoteženi prijedlog teksta.
“Pri svemu tome jako je važno da se odmaknemo od ideološkog
pristupa. Tko treba posvajati, puno je govora. To jesu važne
teme, ali o tome trebaju odluke donositi nacionalni parlamenti, a
ne Europski parlament”, kaže i nastavlja: “Ako želimo
zaštititi djecu, onda trebamo to držati u fokusu. To je izrazito
važna tema, i ne opterećivati se ideološkim prepucavanjima”.
Na pitanje što Europska unija može napraviti po pitanju
međudržavnog posvojenja, Ilčić navodi kako rezolucija, o kojoj će
se raspravljati o ožujku, nije pravno obvezujuća.
“Radimo na rezoluciji. Ona nije obvezujuća i upravo zato što
nije, ona mora biti kvaliteta da bi ju zemlje implementirale”,
rekao je te dodao kako se rezolucijom može potaknuti države da
unaprijede svoje zakonodavstvo. Njegov prijedlog
sadrži tri temelje točke – bolju međudržavnu suradnju,
bolji nadzor nad svim posrednicima te privremeno ili trajno
obustavljanje posvajanja iz zemalja koje nisu potpisnice Haaške
konvencije “da bi se napravio određeni pritisak na te zemlje da
dignu standarde i roditelji mogu sa sigurnošću znati da je to
dijete legalno dano na posvajanje”.
“Postoji puno dobre volje. Puno ima ljudi koji žele postati
roditelji, ali oni se, kada zađu u tu proceduru, često osjećaju
izgubljeno”, tvrdi. Opasnim je nazvao razmišljanje koje su,
primjerice, imali pojedini Šveđani koji su posvajali djecu iz
Čilea.
“Čile je čak imao politiku borbe protiv siromaštva da ženama
oduzima djecu i daje u Švedsku na posvojenje. Nezgodan je
taj mentalitet što je među Šveđanima vladalo: ‘Čile je siromašna
zemlja. Kako god mi dođemo do djeteta sve je okej, mi smo
ustvari spasili tu djecu’. To je jako opasno razmišljanje
jer u tom slučaju bi vašu ili moju djecu neki Norvežani recimo
mogli oteti i reći: ‘Ti jadni Hrvati, oni su siromašni, kako god
smo mi došli do djece nema veze, mi smo njih spasili’. To je
opasno gledanje na stvar”, kazao je.
“Vidim da se u Hrvatskoj dosta jednostrano i
necjelovito tome pristupa. Mi moramo imati senzibilitet
prema roditeljima koji su posvojili djecu, ali s druge strane ne
možemo ignorirati brojke koje su grozne. Imamo 18 tisuća djece
migranata koji su u deset godina ušli u Europsku uniju i
kojoj se gubi svaki trag”, ističe. U Hrvatskoj, navodi,
posvajati mogu samo oni koji su prošli određenu proceduru. Misli
da bi se trebalo više respektirati vlastiti zakon i ne
prepisivati sudske odluke iz drugih zemalja.
“Moramo jednako poštivati svu djecu i stavljati jednake
kriterije, zato zakoni postoje”, ističe te vezano uz posvajanje
iz Konga dodaje: “Očito nije bilo dosljednosti i
ozbiljnosti, nego se to prelako prepisivalo i dovodilo se
potencijalne posvojitelje u vrlo nezgodnu situaciju”.
U Večernjem listu objavljena je statistika da su Hrvati u
pet godina posvojili 68 djece iz Konga, a ostatak svijeta od
2018. do 2020. godine 82. Ladislav Ilčić ističe kako je to
zabrinjavajuće.
“Hrvatska je sada i članica Schengena što znači da se vrlo lako
djecu može prevesti u bilo koju drugu europsku državu što bilo
kojem ilegalnom lancu olakšava posao. Ne bi htio pomisli da je
Hrvatska nekakav ‘hot spot’ za krijumčarenje djece, ali podaci
zabrinjavaju i ne možemo pred njima zatvarati oči”, rekao je i
naveo kako treba provjeriti jesu li ta djeca još uvijek u
Hrvatskoj.