Zahvaljujući Halleru Varaždin je dobio jedno od najuređenijih i najljepših groblja, parkovno počivalište mrtvih koje je kao turistička destinacija postalo poznato u europskim razmjerima.
23.2.1953. U Varaždinu je umro Herman Haller, hortikulturnik,
upravitelj Groblja. Rodio se u Varaždinu 28.ožujka 1875.godine,
otac mu je bio krčmar Josip Matušina, nadziratelj groblja.
Kasnije je malog Hermana posinio i dao mu svoje prezime
klesar Stjepan Haller koji je vodio brigu o groblju. Herman
Haller je, nakon što je završio školovanje za krojača,
putovao Europom, posjećivao parkove i oduševio se parkovnom
arhitekturom. Kada je 1905.godine, naslijedivši Stjepana Hallera,
postao upraviteljem Varaždinskog groblja, Herman Haller odlučio
je groblje urediti kao parkovnu površinu. Prvih 70 tuja kupio je
u Grazu založivši svoju plaću i zatim je godinama uz grobna
mjesta oblikovao aleje tuja, sadio drveća, stvarao cvjetne
dekoracije, uređivao staze, brinuo o podizanju grobnih spomenika.
Zahvaljujući Hermanu Halleru Varaždin je dobio jedno od
najuređenijih i najljepših groblja, parkovno počivalište mrtvih
koje je kao turistička destinacija postalo poznato u europskim
razmjerima. Haller je bio upravitelj groblja čak 41 godinu, do
1946.godine. Uspješno su ga naslijedili, nastavljajući njegov
rad, Josip Pajtak, koji je upravljao grobljem do 1979. godine, a
zatim Vladimir Gotal.
23.2.1671. Sklopljen je ugovor između superiora isusovačke
rezidencije oca Krste Stadtmayera i majstora Matije Kameniga iz
Štajerske o pokrivanju krovišta isusovačke zgrade kamenim
pločicama od škriljevca. Do tada je krov bio od drvenih daščica
kao što su bile pokrivene sve zgrade u tadašnjem Varaždinu.
Majstor Matija Kameniga novi krov radio je dvije godine i kroz to
vrijeme imao je besplatan smještaj i hranu, a dnevno je dobivao
pintu, odnosno dvije litre i osam decilitara vina. Za
obavljen posao isplaćeno mu je 600 rajnskih forinti. Kamene
pločice iz Štajerske dopremane su do Varaždina iz Štajerske
kolima, ali i splavovima rijekom Dravom.
23.2.1846. U Varaždinu je umro pjesnik hrvatskog narodnog
preporoda Tomo Blažek. Tomo Blažek rođen je u Peterancu, 7.
ožujka 1807. godine. U Varaždinu je pohađao Gimnaziju, a 1827.
godine upisuje bogoslovske nauke u Zagrebu. Od 1840. godine
službovao je u Varaždinu kao pravnik. Blažekov književni opus
sastoji se od tridesetak hrvatskih pjesama i nekoliko
fragmentalnih latinskih satiričnih pjesama. Za života, Blažek je
objavljivao stihove u Gajevoj “Danici”. Blažek je bio čovjek
iznimna duha i obrazovanja. Stvarao je u Varaždinu temelje
hrvatskog političkog života u 19. stoljeću.
~~~
Sredinom 19. stoljeća Varaždinske su Toplice bile najposjećenije
kupališno mjesto u Hrvatskoj, moglo je primiti oko 400 gostiju.
Na liječenje su dolazili bolesnici iz cijele Austro – Ugarske
monarhije, smješteni su bili u dva novosagrađena doma – Josipovu
kupelj i Konstantinov dom. U modernom Konstantinovom domu bilo je
64 soba, blagovaonica u prizemlju, na prvom katu koncertna
dvorana i soba za bilijar. Oko doma bilo je uređeno šetalište i
lijepi francuski vrt. Godine 1838. Toplice su dobile prvog
stalnog kupališnog liječnika, doktora Josipa Kalasancija Šlosera.