Davne 1909. godine...
9.3.1909. U Varaždinu je održana prva
boksačka priredba. Jedan od najstarijih sportova je
šakanje – boks, koji se pojavljuje kao olimpijska disciplina na
Antičkim igrama 688. godine prije naše ere. Borbe su trajale
toliko dugo dok jedan od boraca ne bi iznemogao. Na prvoj
boksačkoj priredbi u Varaždinu su se borili međusobno članovi
zagrebačkog “Sokolskog društva”. Prva boksačka sekcija u gradu
osnovana je sredinom 1939. godine u sklopu sportskog društva
“Slavija”. Boksače je vježbao trener Bulić iz Zagreba, a prvi
službeni nastup bio je protiv zagrebačkog kluba “Makabi” koji je
pobijedio “Slaviju” s 5:3. Na prvenstvu Hrvatske 1940. godine
prvaci su postali Varaždinci Klobučarić i Milan Remar.
9.3.1730. O graditeljima varaždinskih
baroknih palača je malo podataka. Uz domaće zidarske
majstore, u 17. i 18. stoljeću u gradu su uglavnom radili
majstori iz Štajerske. U gradu je postojao zidarsko tesarski ceh
koji je brinuo o poslovima, o prijemu i otpuštanju majstora.
Zabilježeno je da je zidarsko tesarski ceh 9. ožujka 1730. godine
zatražio od poglavarstva Varaždina da zabrani rad Ivanu Klincu, a
dozvoli djelatnost Martinu Roderu. Od domaćih majstora koji su
gradili građanske kuće najviše ih je bilo iz obližnjeg sela
Majerja, dok je Vinica bila poznata po klesarima.
~~~
Sve do početka 17. stoljeća u Varaždinu nije postojala ljekarna
nego su lijekove pripravljali i oboljelima prodavali liječnici.
Prvu ljekarnu pod imenom “K zlatnom anđelu” otvorio je 1603.
godine vojni ljekarnik iz Ptuja Sebastijan Grubner. Kasnije tu
ljekarnu u današnjoj Gajevoj ulici vode Ivan Baptist Donino i
Karlo Sardena. Za razvoj ljekarništva u Varaždinu značajnu ulogu
odigrala je ljekarna u franjevačkom samostanu otvorena 1677.
godine. U njoj su pored svećenika lijekove nabavljali i oboljeli
građani. Franjevačka ljekarna, čiji je prostor oslikao
najpoznatiji hrvatski barokni slikar Ivan Ranger, radila je do
1772. godine. Godine 1785. u gradu je otvorena ljekarna “K crncu”
koju je desetljećima vodila obitelj Halter. U najstarijim
varaždinskim ljekarnama postojao je napis na latinskom koji u
prijevodu na hrvatski jezik glasi “Smrti nema lijeka”.