Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog djela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula pobunjenike iz grada...
23.7.1919. U jutarnjim satima grupa Varaždinaca
prodrla je u zgradu Tridesetnice, uzela oružje i otišla do
zatvora od kuda je pustila stotinjak uglavnom političkih
zatvorenika. Zajedno sa pridruženim vojnicima i časnicima iz
Savskog konjičkog puka zauzeli su ključne točke u gradu. Kada su
seljaci iz okolnih mjesta čuli za bunu u
Varaždinu i da je u gradu proglašena republika, krenuli su u
pomoć. Gradske vlasti uz pomoć policije, žandarmerije i lojalnog
djela vojske spriječila je dolazak seljaka i potisnula
pobunjenike iz grada. U sukobima na varaždinskim ulicama poginulo
je sedam ljudi, mnogo je ranjeno a 250 pobunjenika je uhapšeno i
kasnije osuđeno na dugotrajnu robiju.
*** Od 1209. godine, kada je postao slobodnim i kraljevskim
gradom, pa sve do 1945. godine, duže od 700 godina, grad Varaždin
je naplaćivao maltarinu svima koji su donosili
robu na prodaju u grad. Na ulazu su postojale malte – gradske
carinarnice – gdje se od stranih trgovaca uzimala takozvana
tridesetnica – trideseti dio od vrijednosti robe koju su donosili
na prodaju – dok se «vratarina» naplaćivala od seljaka koji su na
tržnicu nosili poljoprivredne proizvode. U srednjem vijeku
Varaždinci su od trgovaca naplaćivali i porez «vagovinu» na
težinu robe i «mostovinu» za korištenje mostova preko grabišta.
Kada su u 19. stoljeću srušeni bedemi i zatrpana grabišta malte s
rampama postavljene u ulicama kojima se ulazilo u grad. Bilo je
ukupno deset malti – u Zagrebačkoj ulici, Miličkoj, Aninoj,
Biškupečkoj, Jalkovečkoj, kod željezničkog kolodvora i drugim
prilaznim ulicama gdje su maltarinu naplaćivali gradski
činovinici maltari.