Prema procjenama, poginulo je nešto više od tisuću ljudi, 300 tisuća je povrijeđeno od čega je njih oko tisuću ostalo doživotnim invalidima...
Dana 26. srpnja 1963. u ranu zoru, točnije u 5 sati i 17 minuta,
stanovnike Skopja probudila je snažna tutnjava. Bio je
to potres jačine 6,1 po Richteru koji je svojim
razornim posljedicama šokirao, ali ubrzo i solidarizirao cijelu
Jugoslaviju, Europu i svijet, piše Hrvoje Klasić za
Net.hr.
U svega dvadesetak sekundi, koliko je trajao, potres
je Skopje doslovno sravnio sa zemljom. Porušeno je ili
oštećeno oko 80% grada, uključujući stambene zgrade, željezničku
stanicu, poštu, banke, kazališta, hotel i brojne druge objekte.
Blizu 200 tisuća ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Šteta je
procijenjena na blizu 800 milijuna dolara. Uz ogromnu materijalnu
štetu najveća tragedija bile su ipak ljudske žrtve. Prema
procjenama, poginulo je nešto više od tisuću ljudi, 300 tisuća je
povrijeđeno od čega je njih oko tisuću ostalo doživotnim
invalidima.
Iako su vijesti o posljedicama potresa šokirale cijelu Makedoniju
i Jugoslaviju, reakcija s ciljem zbrinjavanja ljudi koji su
postali beskućnici, kao i obnova porušenog grada krenuli su
doslovno istoga dana. Najprije su građani Skopja udomljeni po
cijeloj Jugoslaviji, a brojne jugoslavenske firme došle su pomoći
u uklanjanju ruševina. Zatim su se uključile organizacije i
pojedinci iz više od 80 država iz cijeloga svijeta.
Pomoć stigla sa svih strana svijeta
Treba reći da su unatoč Hladnom ratu i svijetu podijeljenom
između dva vojna i politička bloka, Skopju u pomoć došli radnici
i stručnjaci iz kapitalističkih i komunističkih zemalja,
uključujući one iz Sjedinjenih Američkih Država i Sovjetskog
Saveza. Tome je svakako uvelike pridonijela činjenica da su
Jugoslaviju i njezinog predsjednika Josipa Broza Tita u
tom trenutku cijenili i na Istoku i na Zapadu. Madridska, Bečka,
Londonska, Alžirska, Moskovska, Varšavska ili New Delhija samo su
neke od ulica nazvanih po gradovima koji su Skopju poslali pomoć
kada je to bilo najpotrebnije.
U sljedećih godinu dana izgrađeno je oko 15 tisuća montažnih
stanova u koje je smješteno više od 70 tisuća ljudi. Uskoro su
Ujedinjeni narodi pokrenuli natječaj za projekt obnove Skopja na
kojem je prvu nagradu odnio ugledni japanski arhitekt Kenzo
Tange, koji se između ostalog dokazao planovima za obnovu
japanskih gradova porušenih tijekom Drugog svjetskog rata,
uključujući i samu Hirošimu.
Zanimljivo, u povijesti Skopja ovaj potres bio je treći s
katastrofalnim posljedicama. Prvi je 518. godine zadesio tadašnji
rimski grad Skupi, koji je sravnjen sa zemljom, pa su preživjeli
stanovnici nedaleko od njega počeli graditi novo naselje. To
naselje, tada već znano pod imenom Skopje novi je potres razorio
1555. godine. Kao jedan od podsjetnika na ovaj treći potres
kazaljke velikog sata na gotovo porušenoj željezničkoj stanici i
dalje pokazuju isto vrijeme, 5 sati i 17 minuta, odnosno točno
vrijeme kada se tog 26. srpnja 1963. Skopje, s razornim
posljedicama, zatreslo vjerujemo posljednji put, piše Hrvoje
Klasić za
Net.hr.