Na pitanje, kako bi umjetna inteligencija mogla utjecati na obrazovni sustav, Aničić kaže da se obrazovni sustav našao u problemima već samim ulaskom u digitalni svijet
Početkom srpnja, komičarka Sarah Silverman te
autori Rihard Kadrey i Christopher
Golden podigli su tužbu saveznom sudu u San Franciscu protiv
Metaplatformsa i OpenAI-ja, piše
Net.hr.
U tužbi navode da su Meta i OpenAI neovlašteno koristili sadržaj
njihove knjige, zaštićen autorskim pravila, za jezičnu poduku
robota za chat odnosno, za poduku umjetne inteligencije, a
naveli su i dokaz da je, prema anonimno otkrivenim podacima o
poslovanju kompanija s umjetnom inteligencijom, otkriveno kako je
njihov rad korišten bez dozvole.
Istog mjeseca na noge su se digli i američki filmski i TV glumci,
koji su pokrenuli štrajk protiv moćnih studija, tražeći bolje
uvjete rada, veće plaće i, između ostalog, bolju zaštitu od
prijetnji umjetne inteligencije.
Prošle godine, pak, umjetničku zajednicu razbjesnio je slučaj
kada je program generativne umjetne inteligencije nacrtao psa
stilom karikaturistice Sarah Andersen te nimfu stilom
ilustratorice Karle Ortiz. Radovi su to koje je umjetna
inteligencija izradila bez pristanka autora čiji je stil kopiran,
bez obavijesti o tome koga se kopira i bez naknade izvornom
umjetniku.
Podignuta je tužba sa željom da se uspostavi pravni presedan koji
regulira generativne programe koji kopiraju stilove umjetnika
odnosno, da umjetnici daju dozvolu za kreiranje radova na taj
način, uz primjerenu naknadu.
Je li silno nezadovoljstvo i pozivanje na kršenje autorskih prava
u slučaju umjetne inteligencije opravdano? S jedne strane da, s
druge ne, smatra Davor Aničić, direktor Velebit AI i
stručnjak za umjetnu inteligenciju.
“Stvar je u tome da autorska prava nisu predvidjela ovakav
tehnološki detalj i novitet. Sudska praksa će pokazati je li
moguće utužiti. S druge strane, stvara se nova vrijednost
temeljem sadržaja koji je netko drugi stvorio i imalo bi smisla
da je to pravno pokriveno, da se nadoknadi nekome to nešto što je
stvorio”, kaže Aničić napominjući da je pitanje stila ipak
problematično.
“Autorsko djelo se, između ostalog, sastoji od stila i sadržaja.
Netko može uzeti samo stil. Netko ima jako prepoznatljiv stil i
to se može raspoznati, pa nije svejedno kad se traži da netko
nešto napiše ili nacrta u nečijem stilu, ali mnogi nemaju
prepoznatljiv stil. Krene li se štititi stil, primjerice u glazbi
gdje je puno sličnih stvari, i ako se primjerice ne držimo
pravila o broju tonova, kako je propisano, doći ćemo do toga da
sve može ličiti na nešto”, upozorava napominjući da je to na dugi
rok neprimjenjivo te da će se ljudi morati dogovoriti o budućem
konceptu autorskih prava, jer će biti sve više slučajeva kada
čovjek i umjetna inteligencija zajedno kreiraju.
Kao primjer navodi pisanje koda, koji je također autorsko djelo.
Čovjek može kod djelomično napisati, a zatim ga “istrenirani
stroj” može doraditi. Tko je tu nositelj autorskih prava, pita se
Aničić. Navodi i primjer fotografije, gdje je “simbioza” čovjeka
i umjetne inteligencije odavno prisutna.
“Već u samom aparatu imate umjetnu inteligenciju koja je
stabilizirala sliku, popravila boju. Gdje je granica između slike
i umjetne inteligencije? Fotografi dobro znaju koliko je
tehnologije ušlo u njihov posao”, kaže Aničić navodeći i primjer
dva zanimanja u kojima su autorska prava gotovo šutke nestala.
“Danas je jasno da je nestala granica kod prevođenja i lekture, a
isto su podložne autorskom pravu. Pita li danas netko lektore i
prevoditelje gdje je njihovo autorsko pravo? To su isto stvari
koje se danas rade strojno, naročito u engleskom jeziku”, navodi.
Na pitanje, kako bi sve ovo moglo utjecati na obrazovni sustav,
Aničić kaže da se obrazovni sustav našao u problemima već samim
ulaskom u digitalni svijet te da će prisutnost umjetne
inteligencije učiniti dodatni pritisak da se obrazovni sustav
mora značajno promijeniti.
“Sigurno će dobiti na snazi odgovaranje na licu mjesta, a smanjit
će se uloga zadaća. Manje će se raditi doma, više uživo, online,
gdje će biti moguće kontrolirati. Cilj je da čovjek prođe kroz
proces stvaranja i s druge strane, da dijete stvara zajedno s
umjetnom inteligencijom”, kaže Aničić.
Kao prednost navodi umjetnu inteligenciju kao “personaliziranog
učitelja” koji je sveznajući i može dati odgovor na brojna
pitanja. Kaže i kako će se brzina učenja sigurno promijeniti.
“Hoće li se djeca zaglupiti ili postati pametnija, ovisi o njima
i o nama, ali otvara i brojne mogućnosti”, kaže Aničić te
zaključuje kako bi autorska prava mogla biti jedna od tema za
koju buduće generacije naprosto – neće biti briga.
Međutim, dok su autorska prava još uvijek tema, upitali smo za
mišljenje i Državni zavod za intelektualno vlasništvo, u kojem su
nam rekli da propisima iz područja autorskog prava na razini
Europske unije, a samim time i propisima iz područja autorskog
prava Republike Hrvatske, još uvijek izrijekom nisu uređena
otvorena pitanja povezana s umjetnom inteligencijom, uključujući
i pitanje kome se priznaje zaštita nad djelima nastalim umjetnom
inteligencijom.
“Ono što je u ovom slučaju važno za istaknuti je da, neovisno o
tome koristi li djela zaštićena autorskim pravom fizička odnosno
pravna osoba ili tehnologija koju koristi umjetna inteligencija,
potrebno je poštovati postojeći pravni okvir za autorska prava
(“Narodne novine” broj 111/2021, dalje: ZAPSP) koji autorska
prava uređuje kao isključiva prava autora”, kažu u Zavodu za
intelektualno vlasništvo.
“To znači da autor ima pravo sa svojim autorskim djelom i
koristima od njega činiti što ga je volja, a za svako korištenje
autorskog djela potrebno je od nositelja autorskog prava tražiti
odobrenje za korištenje tog djela (ugovorom, davanjem odobrenja
ili dozvole za korištenje ili drugim pravnim poslom)”, dodaju,
napominjući da postoje odstupanja od tog pravila, odnosno
slučajevi kada je autorska djela moguće koristiti bez odobrenja
autora, a ponekad i bez plaćanja naknade.
“Slijedeći odredbe međunarodnih ugovora, ZAPSP-om su uređene i
nezaštićene tvorevine odnosno tvorevine koje nikada nisu niti
uživale zaštitu autorskim pravom, kao što su dnevne novosti i
druge vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija
(primjerice rezultat nogometne utakmice ili vremenska prognoza),
ideja i načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog
programa i dr.”, kažu u Zavodu.
Kako ne bi došlo do povrede autorskog prava u obliku kako je
trenutačno definirano, a kada je u pitanju umjetna inteligencija,
potrebno je da oni koji upravljaju umjetnom inteligencijom od
nositelja autorskog prava ishode odobrenje, ako umjetna
inteligencija kao izvor odnosno input za stvaranje proizvoda i
usluga upotrebljava sadržaje zaštićene autorskim pravom, kažu u
Zavodu.
“U nedostatku takvog odobrenja, dopušteno je kretati se u
okvirima već spomenutih iznimaka i ograničenja autorskog prava,
potom djelima u javnoj domeni poput primjerice knjiga ili
fotografija čija je zaštita autorskim pravom istekla kao i
nezaštićenim tvorevinama”, kažu u Zavodu za intelektualno
vlasništvo napominjući kako je od travnja 2021. u zakonodavnoj
proceduri u institucijama EU-a i Akt o umjetnoj
inteligenciji kao prvi sveobuhvatni propis na razini EU-a o
toj temi, piše
Net.hr.