Visoke ljetne temperature većinu nas vuku na more, no sve više građana sklono je odlascima u planine u potrazi za svježinom. Zašto tako ne bi bilo i ako ostajemo doma?
Ovoga vikenda tako smo se odlučili za šetnju do vrha Ivanščice, zaštićeni njezinim gustim šumama.
Od Žganog vina, gdje obilno teče voda koja se slijeva s planina, do Pasarićeve kuće ima, kažu domaćini, nešto manje od deset kilometara po makadamskoj cesti. Taman za šetnju, ako niste raspoloženi za planinarenje.
U subotu nakon podneva na vrhu nije bilo gotovo nikoga. A putem smo sreli tek pokojeg traktora koji je prevozio drva te nekoliko automobila.
Sunce je već visoko, zrak više nije čist i bistar, ne vidi se daleko ni ljudskim okom ni objektivom fotoaparata.
U povratku se ipak odlučujemo za ljepši put, preko popularnog Mrzljaka, staze koju vole oni koji nisu skloni brzom i intenzivnom planinarenju kakvo nudi uspon preko Konja.
Spuštajući se prolazimo pored odmorišta Černe mlake – zletišta coprnic…
Slijedi odmorište kod ‘grobeka’, odnosno groba neznanog junaka.
Put nas dalje vodi nizbrdo kroz ugodnu hladovinu crnogorice, a spuštanje olakšava brojno korijenje stabala. Neki dijelovi staze imaju i rukohvate.
Stižemo do ledeno hladnog izvora Mrzljak. Vrijeme je za posljednje osvježenje prije konačnog spuštanja do mjesta odakle smo i krenuli.
Upravo na tome dijelu susrećemo i rijetku skupinu planinara koji su, kao i mi, odlučili subotu pokloniti Ivanščici…
