Na blagdan Velike Gospe mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država.
Velika Gospa ili svetkovina Uznesenja Blažene Djevice
Marije, ujedno je i državni blagdan, koji se obilježava 15.
kolovoza kad diljem Hrvatske vjernici hodočaste u marijanska
svetišta. Na ovaj dan katolički vjernici prisjećaju se dogme
svoje vjere: da je Blažena Djevica Marija dušom i tijelom po
završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo
sa svojim uskrsnulim sinom Isusom Kristom. To je, kako vjeruju
katolici, završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj
kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Vjernici Veliku Gospu najprije prepoznaju u poniznoj službenici
koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s
Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
riječi!” Prema katoličkoj teologiji, Kristova majka Marija
uznesena je dušom i tijelom na nebo. Nauk o Marijinu uznesenju na
nebo proglasio je 1. studenog 1950. papa Pio
XII. Službenom proglašenju prethodila je duga tradicija
slavljenja, stara kao i samo kršćanstvo.
Hodočašća u marijanska svetišta: Na blagdan Velike Gospe
mnoštvo vjernika hodočasti u mnogobrojna marijanska
svetišta, a svetkovina se slavi u velikom broju država, ponajviše
u Europi i Južnoj Americi. Majku Božju Blaženu Djevicu Mariju
katolički vjernici prepoznaju i u slikama iz Staroga i Novoga
zavjeta.
U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u
grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije čovjeka
ostavio bez nade. Naime, nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog
podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti
glavu.
Novi zavjet, pak, u posljednjoj knjizi Biblije, Apokalipsi,
otkriva veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna,
arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio
slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone.
Nasuprot zmaju drugi je znak: znak žene, simbol nježnosti i
ljubavi, dobrote i ljepote. Žena je trudna, ona je nositeljica
života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u
odnosu na strahovitu silu zmaja, ona izmiče podvalama i njegovim
nasrtajima pa pobjeđuje ljubav, dobrota i život. Upravo je to,
kako smatraju katolički teolozi, Velika Gospa.
Blagoslov trava i cvijeća: U ranijim vremenima postojao je
poseban blagoslov za blagdan Velike Gospe – blagoslov trava i
cvijeća. Održao se u nekim europskim državama sve do danas.
Značenje mu je višeslojno. Prema predaji, apostoli su u Marijinu
grobu umjesto tijela pronašli cvijeće pa se Marija zato i naziva
“Ljiljan bijeli”, “Ruža bez trnja” i sl..
Blagoslov je povezan i s tradicijom hodočašćenja u marijanska
svetišta, kada vjernici danima spavaju u prirodi i na sjenicima.
Također, vezan je i uz vrijeme dozrijevanja plodova i kosidbu pa
se blagoslovom trava zazivala Božja zaštita nad stokom, a
blagoslovom cvijeća nad ljudima, kako bi Gospodin po njima
odagnao svako zlo i bolest te ih zaštitio od uboda zmija i svake
druge pošasti. Na simboličnoj razini blagoslov podsjeća na
ljudsku prolaznost, kao što će se trava osušiti, tako će i svako
stvorenje završiti ovozemaljski život, ali i nadu u vječni život,
koja je ljudima dana i po Marijinim zaslugama, a njezino je
uznesenje prototip i čovjekove buduće proslave. Zato je i
postojao običaj da se tada blagoslovljena trava nosila na grobove
najbližih.
Štovanje Marije u Hrvatskoj: U Hrvatskoj je dugovječna
tradicija štovanja Blažene Djevice Marije. Sve ratove, glad,
nevolje, napade hrvatski narod preživio je sklonjen
pod zaštitnički plašt Majke Božje. Tome svjedoče brojne
crkve, samostani, molitve i pjesme posvećene Gospi još od
najranijih dana hrvatske povijesti. Pouzdajući se u njezin
nebeski zagovor častili su je iz zahvalnosti kao “kraljicu
Hrvata”, a zazivali su je i “fidelissima advocata Croatiae”
(najvjernija odvjetnica Hrvata).
Još u 10. stoljeću hrvatska kraljica Jelena u Solinu je sagradila
dvije crkve: Blažene Djevice Marije i sv. Stjepana. Splitski
kroničar Toma Arhiđakon napisao je kako su se u predvorju crkve
sv. Stjepana pokapali hrvatski kraljevi. Don Frane Bulić našao je
nadgrobni natpis kraljice Jelene 1898. godine. Poslije odlaska
Turaka, sagrađena je crkva Gospe od Otoka, koja je izgorjela
1875. Sadašnja je pak sagrađena 1878. godine.
Povezanost Hrvata i Djevice Marije očituje se i u pozdravu
“Hvaljen Isus i Marija”. Naime, Hrvati su kršćanskom pozdravu
“Hvaljen budi Isus Krist” dodali i njegovu majku Mariju. Mariji u
čast i slavu posvećena su 1162 vjerska objekta i osam katedrala u
Hrvatskoj, među kojima su katedrale u Zagrebu, Splitu, Puli,
Dubrovniku, Varaždinu, Poreču i Krku, a Navještenju Blažene
Djevice Marije posvećena je katedrala u Gospiću.
Uz to, Uznesenju Djevice Marije posvećena je i konkatedrala u
Senju i bivša katedrala na Rabu. Navještenju Djevice Marije
posvećena je bivša katedrala u Pićanu te Svetoj Mariji posvećena
je bivša katedrala na Osoru. Štovanje Majke Božje zadržali su ne
samo Hrvati u domovini, nego i oni kasnije raseljeni diljem
svijeta pa danas, ako na primjer nekome u Chicagu spomenete riječ
“Hrvati”, prvo što će vam odgovoriti bit će “Velika Gospa”. Ona
je Hrvatima ono što je Ircima Sv. Patrick ili Talijanima Kolumbov
dan.