Voditelj glazbenog programa bio je profesor Marijan Zuber, a govornog dijela Antun Golob.
18.11.1951. Varaždin je radiostanicu dobio u
srpnju 1945. godine, ali je ona prestala raditi godinu dana
kasnije. Rad radiostanice iznova je pokrenut 18. studenog 1951.
godine, prostorije su dobivene na Franjevačkom trgu, a antena je
postavljena između tornjeva župne i franjevačke crkve. Voditelj
glazbenog programa bio je profesor Marijan Zuber, a govornog
dijela Antun Golob. Spikeri su bili Nevenka Georgijevski i Josip
Lukač. Za signal odabrana je melodija “Ja sem Varaždinec”.
Nažalost, zbog novčanih problema, radiostanica je djelovala do
1952. godine kada je prestao njen rad i tek desetak godina
kasnije Varaždin dobiva svoj Radio u sklopu službe informiranja
Varteksa.
18.11.1859. U Varaždinu je 18.studenoga
1859.godine rođen Bruno Dirigl, pravnik, javni
bilježnik.Gimnaziju je maturirao u rodnom gradu, pravo je
studirao, diplomirao i doktorirao u Beču. Radio je kao
odvjetnik a zatim javni bilježnik u Varaždinu a od 1895.do smrti
1903.godine djeluje u Karlovcu.Autor je priručnika za autorsko i
patentno pravo te pravnih članaka i studija u «Varaždinskom
vjesniku» i zagrebačkom «Agramer Cajtungu». Doktor prava Bruno
Dirigl bio je među utemeljiteljima «Varaždinske industrijalne
zadruge» i jedan od glavnih dioničara dioničkog društva za
uvođenje električne rasvjete u Varaždinu 1895.godine.
18.11.1991. U dubokoj starosti od 92 godine umro
je doktor Adalbert Georgijević. Medicinu je diplomirao u Krakovu,
radio je kao liječnik u Maruševcu, Vidovcu i Ivancu. Jedan je od
utemeljitelja “Ivanečkog športskog kluba” 1920. godine. Obnovio
je rad planinarskog društva u Ivancu, pokrenuo je akciju za
gradnju planinarskog doma i piramide na vrhu Ivančice.
Objavljivao je popularne članke o planinarstvu u ovom dijelu
Hrvatske.
~~~
Kada je 1886. godine okončana gradnja Zagorske željeznice od
Varaždina do Zagreba, dovršena je i zgrada varaždinskog kolodvora
koja se ubrzo pokazala premalom za promet od oko 300 putnika
dnevno. Zgrada je imala četiri sobice u prizemlju i dvije
na prvom katu, čekaonice su bile male, u prostoriji od 25
četvornih metara kupovale vozne karte i predavala prtljaga. Stoga
su Varaždinci već 1890.godine od Ministarstva za javne radove
tražili da podigne novu kolodvorsku zgradu. Do gradnje nove
zgrade nije došlo nego se prišlo proširenju postojeće.
Radovi su izvođeni prema nacrtima varaždinskog arhitekte i
graditelja Valenta Morandinija i dovršeni 1908.godine.
Kolodvor je proširenjem dobio sa svake strane jednokatne zgrade,
natkriti peron i udobne čekaonice. Izgled od prije stotinu godina
sačuvan je do danas.