Nominalna vrijednost marke bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka.
21.11.1905. U Lepoglavskoj Vesi rođen je
Ivo Flajšman, istaknuti hrvatski pedagog i
dječji pisac. Završio je učiteljsku školu u Zagrebu, radio je kao
učitelj u Stipanu kraj Vrginmosta, Komarovu, u učiteljskim
školama u Petrinji i Kastavu, a od 1957.godine bio je prosvjetni
savjetnik u Rijeci. Autor je mnogih školskih priručnika i
stručnih radova koje je objavljivao u «Školskim novinama» i
drugim časopisima. Kao književnik pisao je igrokaze i priče za
djecu surađujući u «Modroj lasti», «Smibu», «Radosti» i riječkom
listu «Galeb» kojemu je bio glavni urednik. Za svoj pedagoški rad
dobio je brojna priznanja među njima i najugledniju Nagradu «Ivan
Filipović». Ivo Flajšman umro je u Rijeci 1995.godine.
21.11.1984. U organizaciji Gradskog muzeja
Varaždin i Foto – kluba Sloboda – VIS Varaždin otvorena je u
Galeriji slika izložba fotografija i dijapozitiva u
boji. To je bila šesta izložba fotografija koju je
organizirao Fotoklub Sloboda – VIS. Na izložbu je pristiglo 1290
fotografija i dijapozitiva, 275 autora iz cijele tadašnje države.
Žiri je izabrao 332 rada od 161 autora.
STUDENI 1970. Krajem studenog 1970. godine u
Beletincu je otvorena nova trgovina iznad koje su se
nalazili komforni stanovi za liječnike i
prosvjetne radnike. Dobiven je jedan dvosoban stan za
jednog prosvjetnog radnika, te trosoban stan za liječnika pa je
tako ambulanta u selu postala još korisnija za stanovnike tog
kraja. Otvorenjem “Veletrgovine” mještani Beletinca dobili su
potpuno opremljenu trgovinu u svom selu.
~~~
Prva poštanska marka koja prikazuje Varaždin
tiskana je 1942. godine. Na njoj je slika Starog grada. Nominalna
vrijednost marke bila je 0,75 kuna, a naklada milijun primjeraka.
Godinu dana kasnije, 1943. godine, izdana je marka s dvorcem
Trakošćan u vrijednosti od 3,50 kuna. Trakošćanska marka tiskana
je u 16 milijuna primjeraka.
~~~
U 18. stoljeću Varaždin je dobio prvu tiskaru u
kojoj su se tiskale knjige i molitvenici a 1774. tiskan je i prvi
varaždinski kalendar pisan na latinskom jeziku. U to vrijeme nisu
postojale novine pa su kalendari bili jedino štivo koje se
koristilo u varaždinskim građanskim kućama. U kalendarima
tiskanim na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku bili su
različiti savjeti za vođenje gospodarstva, opisi poslova, zatim
priče, poslovnice, imena mjeseca, zapisani važni događaji od
prethodne godine. Na praznim listovima svoje bilješke su
ispisivali vlasnici kalendara. Od 1821. godine u Varaždinu
je redovno godišnje izlazio “Horvatski kalendar” kojeg je prvih
pet godina uređivao književnik Tomaš Mikloušić. Kalendar je
kasnije mijenjao ime – u “Varaždinski kolendar” i u “Novi
varaždinski kolendar”. Pojavom novina krajem 19.
stoljeća smanjeno je zanimanje za kalendare.