Nova gradska barutana sagrađena je i dana na korištenje 25. studenog 1902. godine...
25.11.1832. U Varaždinu je u 55. godini života
umro Ivan plemeniti Sangilla, vlasnik prve
stalne tiskare u gradu. Sangilla se rodio u Beču i po majčinoj
liniji potomak je čuvenog njemačkog viteza Freundsberga.
Knjigotiskarski i bakrotiskarski zanat izučio je u Beču, radio je
u Lubljani i Grazu, a u Varaždin je došao 1820. godine s dozvolom
kralja da može otvoriti tiskaru. Sangillova tiskara bila je u
prizemnici preko puta stare zgrade gimnazije. Tijekom dvanaest
godina djelovanja u Varaždinu Sangilla je tiskao knjige na
hrvatskom i njemačkom jeziku, objavio je prvu povijest slobodnog
i kraljevskog grada Varaždina koju je napisao Ladislav Ebner. Po
smrti tiskaru je preuzeo njegov zet Josip plemeniti Platzer.
25.11.1902. Tijekom 15. i 16. stoljeća u vrijeme
najveće opasnosti od prodora Turaka u Europu,
Varaždin je postao jedan od glavnih obrambenih gradova. Zgrada
žitnice uz Stari grad pretvorena je u oružanu iz koje je
oružjem i municijom opskrbljivana vojna posada u tvrđavama
slavonske granice. Krajem 19. stoljeća Varaždin je ostao bez
vlastite oružane i barutane pa je dinamit i barut kupovan u
Čakovcu, Ptuju i Ormožu. Nova gradska barutana sagrađena je i
data na korištenje 25. studenog 1902. godine.
25.11.1987. U Varaždinu je umrla pravnica
Laura Jurinac, sutkinja varaždinskog Okružnog
suda. Rođena je u Varaždinu 1909. godine, gimnaziju je maturira u
Varaždinu, pravo je diplomirala u Zagrebu. Bila je jedna od prvih
hrvatskih pravnica koja je radila kao sutkinja i tijekom
niza godina sudila je optuženima za najteža krivična djela. Laura
Jurinac, inače kći poznatog varaždinskog znanstvenika profesora
Adolfa Jurinca, kao sutkinja stekla je velika ugled kod kolega
sudaca i varaždinskih građana.
STUDENI 1967. Krajem studenog 1967. na dijelu
gradske tržnice, uz ogradu prema Preradovićevoj ulici,
varaždinski “piljari” morali su zamijeniti svoje
drvene stolove sa deset specijalnih natkritih kioska. Naime,
sanitarna inspekcija je stavila svoj veto na drvene stolove jer
su bili nehigijenski i nisu se mogli održavati u potrebnoj
čistoći. Novi kiosci bili su izrađeni od aluminija i metalnih
ploča tako da ih je bilo moguće svakodnevno prati mlazovima vode.
Svaki je kiosk imao i zatvoreni spremišni prostor.
