Najčešće su majstori istih zanimanja živjeli u istom dijelu grada i po njima su se zvale ulice...
12.1.1948. Novoutemeljeno varaždinsko
pjevačko društvo “Vatroslav Jagić” donijelo je
pravila za rad. Najveći broj članova došao je iz pjevačkog
društva “Vila” koje je godinu dana ranije prestalo sa radom.
Josip Vrhovski je bio prvi dirigent, a naslijedio ga je
varaždinski gimnazijski profesor Tomislav Miškulin. Pod
Miškulinovim vodstvom muški i mješoviti pjevački zborovi djeluju
desetak godina. Prvi samostalni koncert društvo je imalo u
travnju 1948. godine, a najveći uspjeh postiglo je 1956. godine
izvedbom Mozartovog “Requiema” uz 200 – tu obljetnicu
skladateljevog rođenja. Pjevačko društvo “Vatroslav Jagić”
prestalo je djelovati u prosincu 1959. godine.
~~~
Glavne gospodarske djelatnosti u prošlosti grada Varaždina bile
su obrtništvo i trgovina. Više od polovice
građana živjelo je od obrtništva, broj obrtnika je stalno rastao
i krajem 18. stoljeća bilo ih je 758 od kojih 303 majstora
obrtnika, 287 njihovih pomoćnika i 168 naučnika. Kuće obrtnika
bile su u srednjem vijeku unutar gradskih bedema, najčešće su
majstori istih zanimanja živjeli u istom dijelu grada i po njima
su se zvale ulice – Kovačka, Šoštarska, Mesarska, Streljačka.
Mjesta za gradnju novih kuća u unutar zidina nije bilo dovoljno
pa obrtnici sele u predgrađa gdje grade svoje domove u kojima
razvijaju posao. Tako su nastale i širile se obrtničke ulice
Milička, Dravska, Biškupečka, Dugi konec, Optujska i druge u
kojima su podignute karakteristične građansko obrtničke kuće.
Bile su to prizemnice koje su prema ulici imale najčešće tri
prozora, u kuće se ulazilo iz dvorišta, hodnik je bio skučen i iz
njega se išlo u kuhinju i manju sobu, dok se veća soba nalazila
prema ulici. Obrt se obavljao u manjoj prostoriji, a ljeti na
dvorištima. Obitelji su u predgrađima imale vrtove, zavrtja i
poljoprivreda im je donosila dodatne prihode. Velika većina
starih varaždinskih obrtničko građanskih kuća je srušena i na
njihovim mjestima niknule su višekatnice.
~~~
Jedan od prvih do sada pronađenih opisa Varaždina nalazi se u
knjizi Erasmusa Franciska “Novi i kratki opisi ugarskog
kraljevstva” tiskanoj 1664. godine u Nürnbergu. Napisano
je, između ostalog, da Varaždin leži u dolini na desnoj obali
Drave, da je u blizini visoka planina, a u gorju Konstantinova
topla ljekovita kupka i da u okolici ima lijepih nasada
vinograda.