Davne 1909. godine...
9.3.1909. U Varaždinu je
održana prva boksačka priredba. Jedan od
najstarijih sportova je šakanje – boks, koji se pojavljuje kao
olimpijska disciplina na Antičkim igrama 688. godine prije naše
ere. Borbe su trajale toliko dugo dok jedan od boraca ne bi
iznemogao. Na prvoj boksačkoj priredbi u Varaždinu su se borili
međusobno članovi zagrebačkog “Sokolskog društva”. Prva boksačka
sekcija u gradu osnovana je sredinom 1939. godine u sklopu
sportskog društva “Slavija”. Boksače je vježbao trener Bulić iz
Zagreba, a prvi službeni nastup bio je protiv zagrebačkog kluba
“Makabi” koji je pobijedio “Slaviju” s 5:3. Na prvenstvu Hrvatske
1940. godine prvaci su postali Varaždinci Klobučarić i Milan
Remar.
9.3.1730. O graditeljima
varaždinskih baroknih palača je malo podataka. Uz
domaće zidarske majstore, u 17. i 18. stoljeću u gradu su
uglavnom radili majstori iz Štajerske. U gradu je postojao
zidarsko tesarski ceh koji je brinuo o poslovima, o prijemu i
otpuštanju majstora. Zabilježeno je da je zidarsko tesarski ceh
9. ožujka 1730. godine zatražio od poglavarstva Varaždina da
zabrani rad Ivanu Klincu, a dozvoli djelatnost Martinu Roderu. Od
domaćih majstora koji su gradili građanske kuće najviše ih je
bilo iz obližnjeg sela Majerja, dok je Vinica bila poznata po
klesarima.
~~~
Sve do početka 17. stoljeća u Varaždinu nije postojala
ljekarna nego su lijekove pripravljali i
oboljelima prodavali liječnici. Prvu ljekarnu pod imenom “K
zlatnom anđelu” otvorio je 1603. godine vojni ljekarnik iz Ptuja
Sebastijan Grubner. Kasnije tu ljekarnu u današnjoj Gajevoj ulici
vode Ivan Baptist Donino i Karlo Sardena. Za razvoj ljekarništva
u Varaždinu značajnu ulogu odigrala je ljekarna u franjevačkom
samostanu otvorena 1677. godine. U njoj su pored svećenika
lijekove nabavljali i oboljeli građani. Franjevačka ljekarna,
čiji je prostor oslikao najpoznatiji hrvatski barokni slikar Ivan
Ranger, radila je do 1772. godine. Godine 1785. u gradu je
otvorena ljekarna “K crncu” koju je desetljećima vodila obitelj
Halter. U najstarijim varaždinskim ljekarnama postojao je napis
na latinskom koji u prijevodu na hrvatski jezik glasi “Smrti nema
lijeka”.