Gizela i Stjepan Mesarić znaju se oduvijek. Oboje su rođeni u Mačkovcu, Gizela 1935., Stjepan 1932. godine, gdje i danas žive, a Mačkovec je malo mjesto, kaže par koji je nedavno proslavio dijamantnih 60 godina braka.
Išli su i u istu, mađarsku školu, jer je u njihovo školsko vrijeme Međimurje bilo pod mađarskom okupacijom, a hrvatski učitelji i profesori protjerani iz škola. Gizela je imala baku koju je svaki dan posjećivala jer je kod bake uvijek bilo veselo. Da bi došla do nje, morala je proći pokraj kuće obitelji Mesarić.
U njihovu dvorištu uvijek je bilo živo. Od šestero braće, barem su trojica bili u dvorištu, pomagali roditeljima nositi vodu iz obližnjeg bunara, cijepati drva ili su se odmarali za ljetnih vrućina ispod oraha. Jedan od njih posebno je zapeo za oko mladoj i lijepoj Gizeli. Bio je to Stjepan, visok, vitak i zgodan. Teško ga je bilo ne primijetiti.
Sa Stjepanom sam počela hodati nakon izleta u Krapinu povodom proslave 1. svibnja. Tamo smo išli kamionima i tako se vraćali doma. No sve moje prijateljice su već otišle i bila sam sretna kad sam vidjela da je Stjepan još tamo, pa sam s njim išla doma.
Od tada smo prohodali. Bilo mi je oko 19 godina. Dvije godine poslije, 1957. godine u siječnju, vjenčali smo se u crkvi sv. Nikole u Čakovcu. Uzbuđeni smo sjeli u saonice koje su vukli konji. Bilo je jeko hladno, snijeg je prekrio kuće koju su se jedva nazirale, a ulice su bile neprohodne – ispričala je Gizela za 24sata prisjećajući se kako je u bijeloj haljini ogrnuta toplom vunenom dekom ponosno sjedila uz Stjepana u saonicama na putu prema Čakovcu.
Put je, kaže, bio neprohodan i saonice su se jedva kretale. Kad su stigli do crkve, već je bio mrak, a vrata crkve zatvorena. Svećenik koji ih je trebao vjenčati samo što nije otišao na spavanje. No vrata crkve su se, nasreću, otvorila te su se Gizela i Stjepan ipak vjenčali, iako je malo nedostajalo da se sve pretvori u “začuđene svatove”. Njihov brak nije se naoko razlikovao od drugih, a u njemu je uvijek bilo puno smijeha.
Zaposlili su se, dobili dvoje djece Đurđu i Vladimira, sagradili kuću, živjeli jednostavno i skromno družeći se s rodbinom i susjedima. Suze i smijeh nikoga ne zaobilaze u životu, a u njihovu je, nasreću, bilo više smijeha, na čemu su oboje zahvalni Bogu. Za njihov veliki bračni staž zaslužna je, kaže Gizela, ljubav.
Oboje se slažu i da je izuzetno važno strpljenje, poštovanje i međusobno razumijevanje za dobar brak, što su njih dvoje imali. Gizela i danas kuha te peče kolače, a Stjepan uređuje oko kuće.
Šezdeset godina je brzo prošlo, a Stjepan i Gizela otkrivaju da je humor, posebno “Stjepanov humor”, zaslužan za zanimljiv život koji žive. Svojim šalama puno nasmijava Gizelu, govori joj da je preozbiljna i da predobro kuha, zbog čega ima problema kad mora zakopčati košulju. “Sve je dobro dok si zdrav i dok si živ”, zaključuju stihovima popularne pjesme Mesarići.
Počasni član nk Omladinca i dalje ima mjesto na klupi
Stjepan je jedan od osnivača NK Omladinac iz Mačkovca, koji ove godine slavi 70 godina i jedan je od prvih igrača kluba, pa je ove godine izveo početni udarac na utakmici u čast te obljetnice. Obavezno nazoči nogometnim utakmicama koje se igraju na domaćem terenu, a kao počasni član ima rezervirano svoje mjesto na klupi. Nije ni čudno da zbog ljubavi prema nogometu ne pristaje na kompromis kad je prijenos utakmice te duboko zavaljen u omiljeni naslonjač ne ispušta daljinski iz ruku, pišu 24sata.
Vole znati sve o politici i redovito prate Sabor
Zajedno obavezno gledaju omiljene serije i, naravno, prate politiku, posebno Sabor. – Sjednice iz Sabora vole žučno komentirati, obavezno gledaju ‘Dnevnik’ HTV-a jer moraju znati sve o politici, vremenskoj prognozi i događajima u svijetu – kaže njihova kći Đurđa, koja živi s roditeljima.