Šumarak kod Turčina, odmah iza općinske zgrade krije neobičan spomenik. Kamena ploča na postolju okruženo s pet manjih kamenih blokova – panjeva koji zajedno predstavljaju stol sa stolicama, spomenik je ustanku naroda sjeverozapadne Hrvatske.
Profesor Pavle Vojković, akademski kipar, upravo se mišlju na taj sastanak vodio u izradi spomen-obilježja koje je svečano otvoreno 1975. godine.
Raniji spomenik preseljen je na drugo mjesto. Šuma u Turčinu dugo je bila kultno mjesto gdje su se odavale počasti Revoluciji, tu su dolazili borci NOR-a, politički dužnosnici, školska mladež. Danas se ni sami mještani ne sjećaju spomenika, posebno mladi.
Krajem lipnja kod spomenika se okupe varaždinski antifašisti i polaganjem cvijeća i minutom šutnje odaje počast hrabrom činu iz 1941. kada je skupina intelektualaca pozvala na ustanak protiv fašista i ustaškog terora.
O tom smo događaju upitali Milivoja Dretara, profesora povijesti i predsjednika Zajednice udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije: O tom subotnjem popodnevu, 28. lipnja 1941., pisano sjećanje ostavio je dr. Josip Hrnčević, sudionik tog događaja.
Tadašnji varaždinski sudac se sastao s još četiri aktivista KPH te su na tajnom sastanku odlučili da se kreće s diverzijama na pruzi i cestama, letcima i parolama po zidovima.
Bio je to početak ustanka u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Iste su noći raspačavani letci pa su idućih dana zaredali policijski prepadi i hapšenja. No, već sredinom srpnja izvedena je prva antifašistička akcija na pruzi kod Ludbrega koju su izveli mladi gimnazijalci i skojevci. Ustaše su toliko bili zbunjeni da su pomislili da se radi o mađarskom upadu u Podravinu, kaže prof. Dretar.
Kakav je danas značaj Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj?
Premali po mom mišljenju. Svaki se državni praznik treba obilježavati, no kada pogledate da se u nekim mjestima spomenici NOB-e uopće ne obilaze te su neki u dosta lošem stanju, vidimo da je antifašizam ostala samo deklarativna rečenica. Tu se naravno ubraja i rečenica pojedinih političara koji smatraju da se 22. lipnja više nebi trebao obilježavati, nažalost bilo je takvih glasina i od prijašnje državne vlasti. Taj dan treba ostati praznikom, a 28. lipnja bi trebalo uvesti kao spomendan u Varaždinskoj županiji jer Turčin je naša Brezovica.
Što je ostalo od spomeničke baštine Narodnooslobodilačke borbe u Varaždinskoj županiji?
Imamo preko stotinu spomenika, samo u varaždinskom kraju oko 50. Tu su i značajna mjesta poput bivšeg lepoglavskog logora sa spomen-grobljem, Vojkovićev Plamen ustanka u Šemovcu, Kosturnica i aleja heroja na varaždinskom gradskom groblju, spomenici u Varaždinskim Toplicama i Ludbregu, rodna kuća heroja Josipa Kraša u Vuglovcu, mlinovi obitelji Vidović na Plitvici.
Spomenici svjedoče o prošlim vremenima, o njima bi se trebala brinuti mjesna zajednica i lokalna samouprava. Općina Trnovec o tome najbolje brine, no neke nažalost moramo zamoliti da uoči praznika pokose travu oko spomenika i omoguće nam pristup. Pred četvrt stoljeća ostali smo bez muzejskog postava o Drugom svjetskom ratu i NOB-i.
Šteta, jer je očito koliko ta tema zaokuplja ljude još i danas, a nemaju pristup svim informacijama. Uklonjeni su mnogi nazivi ulica, trgova, institucija, iz knjižnica nestale knjige koje su govorile o tom razdoblju. Mladi danas većinom ne znaju ništa o antifašizmu.
Kako gledate na inicijativu promjene naziva Trg maršala Tita u Zagrebu?
Sve se udruge antifašističkih boraca i antifašista protive tom gnjusnom činu. Već se mnogo pisalo o tome, ostaje gorka konstatacija da će u mnogim stranim državama Titovo ime i dalje zauzimati nazive, samo ne kod nas u Hrvatskoj? Stranci poštuju Tita, a mi mu tovarimo samo negativne stvari. Bilo ih je naravno, no koji od političara ih nema? Ako tako gledamo, ulice bi nam se trebale zvati kao u Americi, po lipama, brijestovima i javorima, a ne po povijesnim osobama poput Roosevelta, Kennedya, Nehrua jer su i oni imali crne mrlje u biografiji. Koliko je ljudi stradalo u Francuskoj revoluciji pa se i dalje slavi kao najvažniji državni praznik.
U našoj je Županiji ostala Ulica maršala Tita u Varaždinskim Toplicama – očekujete li zahtjeve da se i tamo promjeni naziv?
Koliko nam je poznato, nekih je zahtjeva već bilo pred nekoliko godina od strane Hrastovaca, no prijedlog nije prošao. Ako će ih biti u budućnosti, mi ćemo se tome opet usprotiviti. S dosadašnjom gradskom upravom Toplica imali smo odličnu suradnju, nadamo se da će i dalje tako ostati.
Kakva je danas svrha antifašističkih udruga, 75 godina nakon završetka rata?
Udruge nebi trebale postojati radi članova, već da članovi daju svoj doprinos udruzi. Mi pripremamo obljetnice važnijih datuma, obilazimo spomenike, pomažemo bolesnim članovima , surađujemo sa srodnim udrugama, radimo i s mladima. Neofašizam je poražen, ali nije umro. On tinja u nekim društvenim skupinama, imamo tu situaciju i u Srbiji, Ukrajini, Mađarskoj, Poljskoj, pa i Lijepoj Našoj. Zadatk nam je da upozoravamo na te negativne pojave u društvu i pokušamo ih spriječiti.
