Slovenija je dopremila metalnu ogradu u Dubravu Križovljansku, a Mirko Korotaj, načelnik općine Cestica, nije bio obaviješten da će u selo dopremiti ogradu. I župan slovenske općine je iznenađen.
– Nadam se da je to samo trač, to što se priča. Vele da će preko noći ogradu postaviti preko ceste i da se neće moći samo tako preko. Ogradu su prije nekoliko dana dovezli, ali stoji sa strane, na travi pokraj ceste. Ako odluče zatvoriti granicu, neće im za to trebali više od pet minuta – zabrinut je Mladen Mihin, ‘muž od gazde’ kafića Zeko u Dubravi Križovljanskoj, selu u Varaždinskoj županiji, kolateralnoj ‘žrtvi’ slovenskih igara na granici.
Problem je u tome što je granična crta zapravo cesta koja prolazi kroz selo i dijeli ga na hrvatsku i slovensku stranu.
I šara lijevo-desno, pa ste malo u Sloveniji, malo u Hrvatskoj.
Građani uznemireni
Prije godinu i pol dana Slovenija je postavila bodljikavu žicu na koju se mještani još nisu navikli, a sad je u selo dopremljena i visoka metalna panel ograda.
– Policajci paze tu ogradu 24 sata na dan, sjede u autu i prate. Ljudi su uznemireni – kaže ugostitelj Mihin.
Mirka Korotaja, načelnika općine Cestica, slovenska stranka nije obavijestila o tome da će u selo dopremiti ogradu.
Iznenađen je bio i Miran Vuk, župan susjedne slovenske općine Zavrč.
Korotaj je najavio da će o svemu obavijestiti Ministarstvo vanjskih poslova jer su mještani uznemireni.
Kako bi se situacija malo ublažila, Mihin za 24. lipnja najavljuje druženje Hrvata i Slovenaca uz ćevape.
Granična crta na cesti
– Malo ćemo se zabaviti i maknuti politiku sa strane – veli.
Gosti su s hrvatske strane do njegova kafića, koji je na hrvatskom teritoriju, mogli samo uz najavu jer moraju preko granične crte na spornoj cesti.
To je izgledalo otprilike ovako: Dođete do graničnog policajca i kažete mu da idete preko u kafić Zeko na pivu. I pokažete prstom prema nekoliko desetaka metara udaljenom kafiću.
Srećom, ta je obveza ukinuta jer se uvidjelo da je smiješna.
Gdje je razgraničenje?
Slovenija drži da je cesta na kojoj je granica na slovenskom teritoriju. Posla bi mogli imati i geodeti, pa da izmjere gdje je točno, na metar, razgraničenje.
– Napravio sam jednom glupost. Letio sam paraglajderom nisko iznad bodljikave žice, šarao sam malo lijevo, malo desno, pa su me prijavili. Slovenska je policija nazvala našu, pa me naša došla zamoliti da to više ne radim – smije se Mihin, kojemu žica i ograda prijete rušenjem snova o razvoju turizma. Planira otvoriti adrenalinski park s ponudom domaćih jela i pića.
– Kupio sam jednu kuću i imanje od mještanina koji je želio tu živjeti. Obnovio je kuću, stavio novi krov, no uplašio se kad su Slovenci počeli postavljati žicu. Gotovo do kraja adaptiranu kuću odlučio je prodati. Kupio sam je i sad čekam da se otvore neki natječaji – otkriva.
Bez nacionalizma
U selu je puno miješanih brakova. Nema svađi (na nacionalnoj osnovi), samo je granica problem.
U Dubravi Križovljanskoj živi velik broj mještana koji su službeno prijavljeni u Sloveniji, a i djeca im idu u područnu školu u Zavrču, koja također ima problema s natalitetom, pa žele sačuvati male škole.
Slovenska je škola mještanima zapravo i bliže od one hrvatske u nešto udaljenijem Lovrečanu.
– Ako se tom ogradom zatvori cesta, imat ćemo prosvjede, neće to samo tako proći – kažu u selu.
