Četrdesetak volontera Caritasa Varaždinske biskupije i župnih Caritasa u srijedu, 7. lipnja bilo je na izletu u Međimurju. Radi se o nastavku tradicije u sklopu koje se vrijedne volontere jednom godišnje nagradi putovanjem kako bi im se zahvalilo za njihov predan rad, ali i dodatno zbližilo i povezalo, kako međusobno, tako i u vjeri.
Ove godine destinacija je bio međimurski kraj, a osim prirodnih ljepota susjedne županije, izletnici, vođeni generalnim vikarom i predsjednikom Biskupijskog Caritasa mons. Antunom Perčićem te ravnateljem Biskupijskog Caritasa mr. Antom Šolom, imali su prilike uživati i u sakralnim znamenitostima.
Tako je prva stanica bila općina Sveti Juraj na Bregu, odnosno mjesto Lopatinec. U malenom pitoresknom mjestašcu, s kojeg puca pogled na Zagorje, a za vedrog i sunčanog vremena i šire, Caritasove volontere ugostio je domaći župnik vlč. Ivica Puškadija ml.
Vlč. Puškadija upoznao je izletnike sa stanjem u župi i općini, a nije zaboravio ispričati kalvariju koju je prošla župna crkva, a istovremeno i svi župljani, kada su se prije devet godina urušili krov i toranj crkve.
Zanimljivost je kako je nakon nekoliko dana iz ruševina crkve izvučena neoštećena slika Majke Božje Lauretanske, zaštitnice župe. Zahvaljujući Ministarstvu kulture, Varaždinskoj biskupiji, Međimurskoj županiji, Općini Sveti Juraj na Bregu te donatorima i župljanima, već iduće godine je započela obnova, da bi varaždinski biskup Josip Mrzljak, 16. svibnja prošle godine, na blagdan BDM Majke Crkve i Duhovski ponedjeljak, posvetio župnu crkvu zajedno s novim oltarom u koji je pohranio moći blaženog Alojzija Stepinca.
Oduševile Rangerove freske
Nakon doručka i okrijepe put je nastavljen preko Mohokosa, s 344,4 metara nadmorske visine najviše točke Međimurske županije, do Štrigove. Ondje su izletnici imali rijetku privilegiju iznutra vidjeti crkvu svetog Jeronima, budući da je u tijeku renovacija pa je crkva zatvorena.
Posebnost ove sakralne građevine jest da je to spomenik kulture nulte kategorije, a u njoj se nalaze freske koje je oslikao Ivan Ranger (1700. – 1753.), koje spadaju u njegova ponajbolja likovna ostvarenja.
Uslijedio je posjet i razgledavanje župne crkve svete Marije Magdalene također u Štrigovi, nakon čega je put nastavljen prema Svetom Martinu na Muri. Nažalost, tijekom cijelog dana, vrijeme nije bilo pretjerano naklonjeno izletnicima, no ni pokoja kap kiše nije previše pokvarila radost.
U Svetom Martinu volonterima se pridružio i varaždinski biskup Josip Mrzljak, inače predsjednik Hrvatskog Caritasa, koji je u župnoj crkvi svetog Martina biskupa za sve izletnike predvodio misno slavlje.
Uz biskupa su suslavili generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić, domaći župnik vlč. Ivan Herceg i biskupov tajnik vlč. Nikola Tomašević. Biskup je u svojoj propovijedi podsjetio da svaka crkva ima svog nebeskog zaštitnika, no da je za potencijalnog zaštitnika Caritasa poduži popis.
Biskup: “Slijedimo primjer svetog Martina”
– Kada bismo se pitali koji bi svetac bio najprikladniji zaštitnik Caritasa, bilo bi puno onih koji bi mogli kandidirati za to mjesto. Jer u životu svakog sveca možemo prepoznati crtu karitativnog djelovanja. To je ono što je sveti Pavao zapisao da se trebamo susretati i brinuti jedni za druge, poručio je biskup Mrzljak.
Dodao je da čovjek mora misliti na svoj život i na život svoje obitelji, ali ne smije na tome stati, već mora izaći iz toga van i brinuti se za druge. To je ono što i Crkva treba činiti. Stoga kada bismo tražili kandidata za zaštitnika Caritasa, sveti Martin bi sigurno bio u najužem izboru. On je među prvim proglašenim svecima ne zbog mučeništva, već po crti Caritasa.
– Znamo onu zgodu o njemu kada je susreo siromaha i dao mu polovicu svoga plašta, da bi u snu vidio kako je tom polovicom plašta bio zaogrnut sam Gospodin Isus. To je ta poruka svetog Martina koji je tako čašćen u našim krajevima, a u Varaždinskoj biskupiji čak šest župa ima njega kao zaštitnika. To je i poticaj svima nama u Caritasu da ga slijedimo i nastavimo djelovati u biskupijskom, župnim, ali i obiteljskim Caritasima. Ne moramo pomagati samo materijalno, nego i u susretu s lijepom riječi, ohrabrenjem i poticajima. Sve je to karitativno djelovanje, rekao je biskup.
Pomoć drugome ispunjava
Nakon razgledavanja crkve i upoznavanja s projektom “Stopa svetog Martina”, izletnici su se uputili na obližnji brijeg Gradiščak u župne vinograde na ručak i opušteno druženje. Prije povratka svojim kućama, uživali su u još jednoj atrakciji – starom mlinu na Muri, a zaplovili su i na skeli preko same Mure. Ružica Cesar već je pune 23 godine volonterski angažirana u Caritasovom odjelu za novorođenčad.
– Kada bi bilo više donacija, bilo bi nam bolje, ali snalazimo se. Netko nešto uvijek donese. Volontiranjem u Caritasu osjećam se korisnije, jer nekome pomažem. A ta pomoć drugome zapravo mene ispunjava. Tada imam osjećaj da ja više dobijem nego što dajem. Izlet mi je bio prekrasan. Svake godine se odazivam. To su najljepši trenuci kada čovjek može s nekime popričati. Društvo je odlično i svi se lijepo slažemo, napominje gospođa Ružica.
“Lijepo je kad čovjek može dati”
S Ružicom, na odjelu novorođenčadi, posljednjih šest godina marljivo pomaže i Ankica Prester.
– Volontiranje u Caritasu je za mene ispunjenje. Osjećam se lijepo kada drugima pomažem. Nastavljam biti aktivna u Caritasu koliko god budem mogla. Inače, Međimurje mi se jako sviđa, poseban je ovaj izlet, kaže Ankica.
Nakon što je 1993. godine otišao u mirovinu, Ivan Glavina uključio se u volonterski rad Caritasa. Već 24 godine svakodnevno od 7 sati ujutro na usluzi je drugima.
– Biti dio Caritasa za mene znači puno. Kada sam bio dijete, sjećam se, bili smo siromašna familija i drugi su nama pomagali, a sada ja to vraćam. U svakom pogledu me ispunjava pomaganje drugima. Dok si navečer legnem, analiziram što sam prošao kroz dan i tada se ugodno osjećam, rekao je gospodin Glavina.
S njime je do lani svakodnevno volontirala i njegova supruga. Smrt ih je nažalost rastavila, ali 82-godišnji Ivan i dalje ima motiva za pomaganje drugima.
– To ću raditi koliko god budem mogao. Lijepo je kad čovjek može dati, zaključio je.
