PROIZVOĐAČ ŠIPKA ‘Poljoprivreda se isplati, samo se ne treba previše zaduživati’

Bodljikavi grmovi u Trnovcu Bartolovečkom, prepuni sitnih mirisnih cvjetova, ovih su dana najzanimljiviji pčelama.

Bijele i svijetloružičaste glavice sa po pet latica pružaju se unedogled, na čak 6 hektara poljoprivrednog zemljišta OPG-a Ervina Živka.

No dok ih većina promatrača doživljava kao samonikli drač, kakav viđaju po pustopoljinama diljem Lijepe Naše, trnje okupano svibanjskim suncem već u rujnu i listopadu dat će mesnate crvene plodove, bez kojih ne može gotovo nijedno hrvatsko kućanstvo.

Čaj od šipka

Čaj od šipka, naime, po svim je istraživanjima jedan od najomiljenijih čajeva u Hrvata, a iza njega se krije upravo ova skromna ‘divljakuša’ – pasja ruža ili Rosa canina, u narodu poznata i kao šipak, šipurak, divlji šipak, plotna družica, divlja ruža, šćipak, šibek, šib, svrbiguzica…

Znalci odavno od njezinih plodova rade čajeve, sirupe i pekmeze. No u novije doba sve je traženija i u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te kozmetici, gdje od nje rade ulja za njegu kože, regeneraciju stanica, ublažavanje bora, akni i ožiljaka, lijekove za probavne tegobe, glavobolje, visoki tlak… do osvježavajućih bezalkoholnih i alkoholnih pića, vina, pa nije čudno što i u Hrvatskoj konačno niču prvi ‘organizirani’ hektari, na kojima je Ervin Živko jedan od najvećih proizvođača.

– Tko kaže da se poljoprivreda ne isplati – laže. Samo što danas u nju treba uložiti puno više radnih sati i kreditno se ne zaduživati zbog gluposti – kaže 33-godišnji poljoprivrednik, čija je mlada obitelj dosad uglavnom živjela od kozarstva.

Imaju 130 koza od kojih mlijeko isporučuju Vindiji te 56 hektara zemlje u zakupu na čak 178 malih čestica na kojima uglavnom proizvode kulture za ishranu svoga blaga.

U tri vlastita silosa godišnje spreme 40 tona pšenice, kukuruza, ječma, lucerne, ljulja, djeteline, zobi…, a višak prodaju na tržištu. Isto tako i poneko jare, no ne treba biti veliki matematičar pa izračunati kako se proizvodnje, k tome i ekološke, koje se sve više cijene kao suho zlato, puno više isplate od mljekarstva i ratarstva.

Pogotovo onima koji su pametno ulagali i nisu se nepotrebno zaduživali kod banaka. Ljudima nisu dovoljni traktori kakvih danas imaju i nekoliko u garaži.

– Svi bi danas traktore s klimom, satelitskom navigacijom, čak i mikrovalnom pećnicom, koji koštaju milijune, a s njima neće obrađivati ni 70 hektara zemlje – objašnjava Ervin, čiji je ‘najmlađi’ traktor ‘88. godište. Četiri godine mlađi od njega samog.

Pročitajte više na Vecernji.hr.

Povezani sadržaj
Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije