PROIZVOĐAČ ŠIPKA ‘Poljoprivreda se isplati, samo se ne treba previše zaduživati’

Bodljikavi grmovi u Trnovcu Bartolovečkom, prepuni sitnih mirisnih cvjetova, ovih su dana najzanimljiviji pčelama.

Bijele i svijetloružičaste glavice sa po pet latica pružaju se unedogled, na čak 6 hektara poljoprivrednog zemljišta OPG-a Ervina Živka.

No dok ih većina promatrača doživljava kao samonikli drač, kakav viđaju po pustopoljinama diljem Lijepe Naše, trnje okupano svibanjskim suncem već u rujnu i listopadu dat će mesnate crvene plodove, bez kojih ne može gotovo nijedno hrvatsko kućanstvo.

Čaj od šipka

Čaj od šipka, naime, po svim je istraživanjima jedan od najomiljenijih čajeva u Hrvata, a iza njega se krije upravo ova skromna ‘divljakuša’ – pasja ruža ili Rosa canina, u narodu poznata i kao šipak, šipurak, divlji šipak, plotna družica, divlja ruža, šćipak, šibek, šib, svrbiguzica…

Znalci odavno od njezinih plodova rade čajeve, sirupe i pekmeze. No u novije doba sve je traženija i u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji te kozmetici, gdje od nje rade ulja za njegu kože, regeneraciju stanica, ublažavanje bora, akni i ožiljaka, lijekove za probavne tegobe, glavobolje, visoki tlak… do osvježavajućih bezalkoholnih i alkoholnih pića, vina, pa nije čudno što i u Hrvatskoj konačno niču prvi ‘organizirani’ hektari, na kojima je Ervin Živko jedan od najvećih proizvođača.

– Tko kaže da se poljoprivreda ne isplati – laže. Samo što danas u nju treba uložiti puno više radnih sati i kreditno se ne zaduživati zbog gluposti – kaže 33-godišnji poljoprivrednik, čija je mlada obitelj dosad uglavnom živjela od kozarstva.

Imaju 130 koza od kojih mlijeko isporučuju Vindiji te 56 hektara zemlje u zakupu na čak 178 malih čestica na kojima uglavnom proizvode kulture za ishranu svoga blaga.

U tri vlastita silosa godišnje spreme 40 tona pšenice, kukuruza, ječma, lucerne, ljulja, djeteline, zobi…, a višak prodaju na tržištu. Isto tako i poneko jare, no ne treba biti veliki matematičar pa izračunati kako se proizvodnje, k tome i ekološke, koje se sve više cijene kao suho zlato, puno više isplate od mljekarstva i ratarstva.

Pogotovo onima koji su pametno ulagali i nisu se nepotrebno zaduživali kod banaka. Ljudima nisu dovoljni traktori kakvih danas imaju i nekoliko u garaži.

– Svi bi danas traktore s klimom, satelitskom navigacijom, čak i mikrovalnom pećnicom, koji koštaju milijune, a s njima neće obrađivati ni 70 hektara zemlje – objašnjava Ervin, čiji je ‘najmlađi’ traktor ‘88. godište. Četiri godine mlađi od njega samog.

Pročitajte više na Vecernji.hr.

Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite nam na mail info@varazdinski.hr ili putem forme Pošalji vijest
Komentari
Najnovije